Prvo je pokušavao slagati na pitanje otkuda mu mobitel - našao ga je na cesti - bio je odgovor, ali baš mu i nismo povjerovali. Nakon kratkog razgovora priznao je krađu. Na pitanje zašto - odgovor je bio "ne znam". Zbog toga što je priznao krađu odredili smo mu relativno blagu kaznu. Brine me ne samo krađa, već i izmišljavanje, kao i pravo ozbiljno laganje. Izmišljavanje se pojavilo u predškolskoj dobi, uglavnom oko nevažnih stvari ili događaja, pa to nismo previše ozbiljno doživjeli. Unatrag par tjedana, počelo je ozbiljnije laganje - uglavnom glumljenje bolesti - da bi ili izbjegao odlazak u školu radi straha od loše ocjene ili ako je već dobio lošu ocjenu, pretpostavljam zato da izbjegne kaznu jer je bolestan. U školi je uglavnom sve u redu, osim matematike, naime, on umjesto da izračuna, pogađa odgovore. Učiteljica kaže da je odsutan na nastavi ili gleda kroz prozor ili se zabavlja s ostalima. Budući da je ranije rođen, odmah smo s njim otišli kod logopeda, radi mogućeg poremećaja pažnje i/ili disleksije/kalkulije - zaključak sve OK. Pratili su ga na Goljaku, kao neurorizčno dijete sa sumnjom na ADHD - zaključak sve OK. Razgovarali smo s učiteljicom - ona misli da s njim premalo radimo i da smo preblagi. Mislila sam se dodano obratiti i školskom psihologu. Pitam se gdje smo pogriješili i kako to ispraviti. Molila bih Vaš savjet i/ili ako je moguće dogovoriti termin za razgovor u živo. Mama V.
Jako je bitno znati razlog njegova ponašanja, što s obzirom da u vašem pismu nema dovoljno podataka mogu samo pretpostaviti.
Djeca u njegovoj dobi mogu krasti zbog potrebe za pažnjom (pa makar ona bila i negativna), za uspostavljanjem kontrole, zbog toga što im želje nisu udovoljene, zbog pritiska vršnjaka, zbog traumatične novonastale situacije itd.
Jako je bitno razgovarati s djetetom i jasno mu staviti do znanja da je to neprihvatljivo ponašanje, koje vas je razočaralo, ali isto tako je bitno naglasiti da niste izgubili vjeru u njega bespovratno.
Ono što mi je privuklo pažnju u Vašem pismu jest da ste mu odredili blagu kaznu zato što je priznao. Krađa mobitela je ozbiljna stvar i zahtjeva ozbiljne konzekvence bez obzira je li priznao krađu ili ne. Naime ukoliko će za takvo što dobivati blage kazne neće naučiti da je to apsolutno neprihvatljivo ponašanje.
Bilo bi dobro da u ovakvoj situaciji koristite svog njegujućeg i kritičkog roditelja. Da pojasnim: Kada postupamo iz njegujućeg roditelja onda drugu osobu, u ovom slučaju dijete, štitimo, podržavamo, hrabrimo, potičemo s pozitivnom namjerom. Dakle, kada razgovarate s njim o razlozima njegove krađe možete ga nježno potaknuti da razmisli o tome zašto i kako se to dogodilo. Primjerice: „Zanima me zbog čega si to ukrao?; Kako se to dogodilo?; Kako ti ja mogu pomoći da riješiš taj problem?; Sigurna sam da ti to možeš.; Nedostaje li ti nešto?“.
Sve ostalo treba činiti iz kritičkog roditelja koji postavlja granice, kritizira s ciljem promjene ponašanja i ono što je bitno kritizira isključivo ponašanje druge osobe, a ne drugu osobu kao takvu. Dakle, kada govorite iz kritičkog roditelja reći ćete „Tvoje ponašanje nije u redu.“, a ne „Ti nisi u redu“.
Po tome što ste mu odredili blagu kaznu i po tome što je rekla učiteljica pretpostavljam da kod vas nedostaje funkcioniranje iz kritičkog roditelja. U ovom slučaju postupanje bi se svelo na kritiku njegova ponašanja i određivanje kazne koja odgovara počinjenom djelu, a sukladno je njegovim godinama. Dobro je da kazna bude uskraćivanje nečega što dijete voli i što mu je ugodno, a da to nije zadovoljavanje njegovih osnovnih potreba. To može biti uskraćivanje crtića, igrica, kompjutora, a u toj dobi dužina kazne može biti i po nekoliko dana.
Kritički roditelj je itekako potreban i dobrodošao. On postavlja granice, a granice su bitne jer pružaju djetetu osjećaj sigurnosti. Djeca kojoj roditelji ne postavljaju granice često se osjećaju izgubljeno i nezaštićeno.
Ono što je jako dobro u takvoj situaciji jest djetetu naložiti da vrati ukradeni predmet i ispriča se. Za njega će to sigurno biti neugodno iskustvo što je u sasvim u redu. Dobro je da prođe kroz neugodno iskustvo do kojeg ga je dovelo njegovo ponašanje. Na taj način će naučiti da njegovo ponašanje dovodi do neugodnih posljedica. Nadam se da sam Vam pomogla ovim odgovorom.
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener