Ta "ljubomorna" djevojčica šuška druge prijateljice da ih razdvajaju, tužakaju učiteljici da se moja curica i prijateljica ne igraju s drugima. I da se moraju igrati i s drugima. Da ne smiju sjediti zajedno, razdvajaju ih curice pod odmorom...
Učiteljica na to ne reagira, a ja već drugu godinu to slušam, počevši od vrtića. Naime, teta u vrtiću im je utuvila u glavu da se njih dvije ne smiju samo družiti već da se moraju družiti i s drugima. Tako da ih je jednom stavila i u kaznu što se nisu htjele družiti s drugim curicama. Moja kćerka je na to jako osjetljiva i plače kada se tako drugi curice ponašaju prema njoj. Ona se želi družiti s tom svojom prijateljicom i one dvije se slažu. Ali se drugima to ne sviđa. Drugi moment je opet ona ista curica koja ih tužaka. Ona ne voli moju curicu i stalno ju želi potcijeniti da bi ispala važna i tzv. šefica. Da li da se upuštam u diskusiju i kojim riječima da objasnim da se druženje, odnosno prijateljstvo bira i da se svatko druži s kim se želi družiti, a ne s kim se mora družiti. One su prvi razred pa ne znam na kojem nivou i s kojim riječima da se služim da me shvate. Isto tako ovo potcjenjivanje odnosi se na npr. moment kada se nešto ne želi podijeliti s drugim. Ova druga curica to odmah uočava kod moje curice i to naglas objavljuje pred cijelim razredom. Sve u želji poniženja i ruganja. Moje dijete odmah tada zaplače. što da radim? mama I.
Draga mama,
Znam da je već prošlo jer Vaša djevojčica više nije u vrtiću, ali moram se osvrnuti na ponašanje odgajateljice koja je stavila djecu u kaznu jer se druže. Takvo što je vrlo neprofesionalno i van svih pravila struke.
No kao što sam rekla, to vrijeme je prošlo, pa nema smisla reagirati. Sada je Vaša djevojčica u prvom razredu i ima sličnih problema.
Ja bih Vam savjetovala dvije stvari: da razgovarate s učiteljicom i čujete njeno viđenje situacije te razloge zašto ne reagira. Naime ukoliko djeca na silu razdvajaju dvije djevojčice takvo ponašanje se može opisati kao nasilno. U razgovoru možete upozoriti učiteljicu na takva ponašanja te ju zamoliti njeno stručno mišljenje što učiniti u takvoj situaciji. Tako ju nećete napadati, već ćete započeti suradnju s učiteljicom što može biti vrlo korisno.
Drugi savjet jest da razgovarate sa svojom djevojčicom. Kada joj je teško utješite ju i potičite ju da sama razmisli kako može riješiti taj problem, što ne znači da ju ne možete savjetovati u svezi istog. Možete joj reći svoje mišljenje, kao i načine kako da riješi problem. Ukoliko biste se odmah umiješali možda biste riješili situaciju, ali ćete ju time naučiti da će netko drugi rješavati njene probleme, a takvih problema će sigurno u budućnosti još imati. U takvim (ne doslovno) situacijama nalaze se ljudi u svojim radnim okruženjima. Stoga je vrlo korisno podučiti ju kako da se snađe. Na taj ćete način potaknuti razvoj njenog samopouzdanja i samopoštovanja.
Ukoliko ona ne pronađe izlaz, a ponašanja se intenziviraju te procijenite da se nad Vašom djevojčicom vrši nasilje, podignite sve na višu razinu i zaštitite svoje dijete (razgovor s učiteljicom, ravnateljem, psihologom…).
Sretno,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut i dipl. soc. radnik, Centar Proventus