Sud se složio s našim dogovorom, ali je naravno morao nešto službeno napisati pa nam na papiru stoji ono standardno viđanje 2x tjedno i svaki drugi vikend. Godinama smo funkcionirali po dogovoru, redovito smo se čuli i dogovarali vezano za djecu. Sve se promijenilo kada je otac ušao u vezu, počeo je manje viđati djecu ili bi ih vodio u šetnje s tom ženom, s time se nisam slagala jer sam mislila da je prerano za to nakon 2-3 mjeseca veze. Ta veza je ubrzo završila i opet je sve bilo po starom. Nakon 3 mjeseca ušao je u drugu vezu i opet ista priča, jako rano upoznavanje s djecom i sve rjeđe viđanje s njima. Kako se ta veza ubrzo uozbiljila tj. počeli su živjeti zajedno, on forsira druženje nje i djece iako su mu djeca rekla da žele biti sami s njim. Onda je odlučio da ih on ipak želi viđati svaki drugi vikend po sudskoj odluci. To je trajalo neko vrijeme, ali je onda to počelo biti bez ikakvog reda. Sa mnom je prekinuo svaku komunikaciju i sam se s djecom dogovara o viđanjima. Stari su 12 i 10 godina. Događa se da djeca misle da će vikend provesti s njim, a on im ni ne javi da neće doći po njih tj. provodi vrijeme s njima isključivo kada i koliko to njemu odgovara bez ikakvog dogovora sa mnom. Tijekom viđanja je s njima i njegova cura koju djeca ne prihvaćaju. Meni bi trebao savjet što i kako da napravim? Ne odgovara ni meni biti svaki vikend spremna kako bi oni mogli ići kod njega ili ne bez da to znam unaprijed, imam i ja život koji želim organizirati. Smije li on uopće samo s djecom organizirati viđanja? Iako su rijetki, kćer je zadnje vrijeme i nezainteresirana za odlazak kod njega. Koliko je potrebno forsiranje druženja s novom partnericom? Ta veza ne traje ni godinu dana, kada je uopće vrijeme za takva druženja i smijem li ja tu predlagati što mislim da je najbolje za djecu u dogovoru s njim? Unaprijed hvala!
Draga mama,
zaista mi je žao što dogovori s bivšim suprugom ne funkcioniraju kao prije i što se sve to odražava na djecu. Kao stručnjak mogu reći da je za djecu (a i roditelje) najbolje kada roditelji komuniciraju te i dalje dogovoraju bitne stvari oko djece. Izostanak komunikacije između roditelja nikako nije dobar za djecu. U konačnici, to otežava i roditeljima jer nemaju sve informacije o djeci.
Ne znam jeste li pokušali razgovarati s bivšim suprugom i reći mu svoje viđenje situacije. Naravno da imate pravo planirati “svoj” vikend i da ni za djecu nije dobro da nemaju svoj raspored. I njima je bitno da znaju gdje će provesti vikend jer imaju svoje planove. Otkazivanje u zadnji tren bi trebalo biti iznimka, a ne pravilo. Sve to možete reći bivšem suprugu na ok način ukoliko Vas je spreman poslušati.
Fleksibilnost je dobra (u smislu da roditelji dobro funkcioniraju i da se ne moraju držati presude “kao pijan plota”), no ne na način da jedan roditelj probija sve granice na štetu djece. U slučaju kada se to dogodi, kada jedan roditelj ne želi suradnju – tada je presuda nažalost neophodna jer se nje oba roditelja moraju držati. Ukoliko otac djecu ne želi viđati svaki drugi vikend, tada postoji opcija i promjene sudske odluke da taj obim bude manji – pa ako već stalno otkazuje susrete, tada neka bude i takva presuda i neka je se potom kao otac i drži što je i obavezan prema Zakonu.
Hoće li Vaš bivši suprug biti spreman saslušati Vas – zaista ne znam. Možete utjecati samo na to da prijateljskim stavom, bez napadanja, iskreno pokušate reći bivšem suprugu što po Vama nije ok za djecu. Imate pravo kao mama reći da mislite da bi kod djece bio manji otpor da s upoznavanjem nove partnerice ide postupno. Možete mu reći da je to nešto što uočavate iz njihova ponašanja i da mu želite olakšati a ne sabotirati odnos djece s novom partnericom.
Ima li neko pravilo kada djecu upoznati s novim partnerom – rekla bih da to najviše ovisi o djeci. Postoje djeca koja brzo i lako prihvaćaju nove ljude u životu svojih roditelja te isto tako prihvaćaju i njihov eventualni odlazak. A postoje i djeca čije su reakcije posve drugačije. Stoga je najvažnije zapravo dobro poznavati svoju djecu i reagirati u skladu s njihovim temperamentom.
Hoće li taj razgovor (ako do njega dođe) nešto promijeniti – ovisi samo o njemu. Ako promijeni, super. Ako ne, tada i dalje imate isti problem.
Taj problem možete rješavati u Centru za socijalnu skrb. Možete stručnjacima reći što se promijenilo i pitati ih za savjet. Velika je vjerojatnost da će nakon razgovora u Centru djelatnici Centra pozvati i njega na razgovor. Kako će to Vaš bivši suprug doživjeti – opet ne znam. No kada su god njegove reakcije u pitanju, ne postoji osoba koja bi ih mogla točno predvidjeti. A niti u konačnici na te iste reakcije utjecati ukoliko on to ne želi.
Moj savjet je stoga da poduzmete sve što možete i što je Vama ok – razgovor s njim, eventualno obraćanje Centru ukoliko razgovor ne urodi plodom. Nakon toga samo se usmjerite na to da u cijeloj situaciji olakšate život i sebi djeci. Razgovarajte s njima, budite uz njih, pratite njihove reakcije. I iskoristite rad institucija da pokušate vratiti “red” u Vaše živote.
Šaljem Vam podršku.