Moj problem je u prekidu sa zaručnicom, nakon pet godina veze i dvije godine zaruka umjesto zbližavanja i planiranja vjenčanja smo se počeli nekako udaljavati, više smo oboje voljeli provoditi vrijeme sami nego jedno s drugim. U zadnjih 6-7 mjeseci su bile konstante svađe oko stvari koje su se dogodile praktički na početku veze, svaka svađa oko najmanje sitnice je morala završiti na tome "a što si ti napravio/la prije tri godine" iako je davno rekla da mi je te stvari oprostila i da je prešla preko toga, stalno ih je spominjala. Oboje smo prilično ljubomorni i kad sada gledam unatrag, vidim da nismo imali povjerenja (obostrano) jedno u drugo. Npr. ona ode van s prijateljicama, a ja razmišljam o tome s kim je ona sada, tko zna što radi. Zovem je, šaljem poruke, ne dam joj mira da malo uživa i da se odmori. Ne znam zašto sam to radio. Kad ja izađem van, isto takve poruke dolaze svakih pet minuta. Jedan dan smo sjeli i razgovarali o svemu i dogovorili se da je najbolje da neko vrijeme odmorimo i oboje razmislimo što želimo. Na njezinu inicijativu, ona se odselila u drugi stan iako sam ja inzistirao na tome da razmislimo i da vidimo što želimo, ali da ne prekidamo dok ne shvatimo oboje na čemu smo. Ona je htjela mir i rekla je da mora otići. Danas je šesti dan otkako je otišla, a ja imam osjećaj da se raspadam, stalno razmišljam da je otišla zbog nekog drugog jer mi je to jedino logično. Ona se kune da ne postoji nitko drugi, smatra da mora imati mir kako bi mogla razmisliti. Ne mogu komunicirati s ljudima, ne mogu nigdje izaći, nemam snage da se pokrenem s mjesta. Samo razmišljam o tome da se želim boriti za nas. Čujemo se svaki dan (ona je inzistirala na tome) i navečer kad pričamo, kad se približava kraj dana i kad znam da neću leći kraj nje, kao da poludim. Počnem je nagovarati da se vrati, govoriti da nam to ne radi, ispitujem je dali je njoj stalo do nas, želi li ona još uvijek sve što smo planirali, voli li me još uvijek. Njezini odgovori su da se ona trenutno ne može vratiti, da joj je užasno stalo do mene i da me stvarno voli, ali da ne zna je li još uvijek želi ono što je željela. Ne mogu je uopće shvatiti. Ako nekoga voliš i stalo ti je do nekoga, ja mislim da bi se onda trebao truditi oko te osobe. Ako je odnos loš, onda bi trebale obje strane dati sve od sebe da to isprave a ne preseliti se i razmišljati da će "proći i biti bolje" (njezine riječi). Zapravo me samo zanima Vaše mišljenje što trebam napraviti i kako se ponašati? Da je pustim i dam joj vremena koliko god joj treba (što mi je užasno teško i bolno) ili da joj pokažem da se trudim, da je zovem, javljam joj se ili ne? Hvala Vam unaprijed na bilo kakvom odgovoru/savjetu/prijedlogu. Lijep pozdrav i ugodan dan Vam želim.
Poštovani čitatelju,
u svakoj vezi (i ljubavnoj i prijateljskoj) potreban je angažman i trud obje strane da bi ona opstala. Ukoliko angažman izostane ili se samo jedna strana trudi i vezu je teško održati.
Zaista mi je žao što Vi i Vaša zaručnica trenutno ne nalazite zajednički jezik – moj stav je da stvari ne prolaze same od sebe, već ih je potrebno iskomunicirati, naći kompromis, zajedničko rješenje. Moguće je da Vašoj zaručnici treba malo vremena i prostora – no ako ostane samo na tom odmaku i potom sve nastavite po starom, stvari niste rješili već ste ih samo potisnuli. I one će kao i do sada ponovno početi izlaziti van tijekom konflikata u narednim svađama (u obliku onih predbacivanja koje navodite „a što si ti napravio/la prije tri godine“). S obzirom da ne poznam Vas ni Vašu zaručnicu, ne mogu Vam dati konkretan savjet kako se točno trebate ponašati prema zaručnici – smatram da je Vi najbolje poznajete i da možete pretpostaviti kakva će biti njezina reakcija. Ljubomora i posesivnost često su odraz naše vlastite nesigurnosti i mogu biti kontraproduktivne: ako uopće ne vjerujemo drugoj osobi, ako je stalno provjeravamo, stišćemo, to može biti jako stresno za obje osobe. I pitanje je zašto smo u vezi s osobom kojoj ne vjerujemo te kako se to nepovjerenje odražava na naš odnos. Ako nekome nije stalo do nas, tada ni stalne provjere i ljubomora neće pomoći da veza opstane.
Ono što Vam mogu savjetovati jest da odredite jedan period koji ćete dati Vašoj zaručnici da razmisli o svemu – dogovorite se s njom koliko vremena Vam je ok i hoćete li kontaktirati tijekom tog perioda. Svakako bi bilo dobro i da izverbalizirate sa zaručnicom koje Vas stvari smetaju, što bi željeli drugačije u Vašoj vezi te da vidite je li to moguće. Ako nije moguće, tada trebate odlučiti možete li i želite li prihvatiti da stvari ostanu iste. Uvijek se možete obratiti i stručnjaku za bračno savjetovanje/psihoterapiju gdje ćete zajedno uz pomoć nepristrane osobe uvidjeti koji je glavni problem u Vašoj komunikaciji.
Nadam se da će Vam ovi savjeti pomoći. Šaljem Vam podršku.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener