On je dijete s poteškoćama koje nisu definirane. Dijete ide na sve moguće terapije. Trudnoća i porod uredni. Problemi su se počeli javljati s navršenih šest mjeseci. Uz sve probleme, bio je hipoton, a posljedice toga još su vidljive. Dijete dosta toga razumije ali još uvijek ne priča. Imamo problem s odvikavanjem od pelena koje dosta teško ide. Naime, dok obavlja veliku nuždu na njemu se može primijetiti da nešto radi tako da ja ne mogu uloviti trenutak, on to obavi u hodu i kada to obavi uopće mu ne smeta niti pokazuje da je to napravio. Možda mu to ne smeta jer on ni ne osjeti pritisak upravo zbog hipotonije. Kad padne, on uopće ne plače, traži baš snažne podržaje. Odgajatelj sam po struci i radim s djecom s teškoćama i odvikla sam puno djece od pelena. S mojim djetetom mi to ne polazi za rukom, teško mi ide i ne znam što napraviti? Svaka pomoć bi dobrodošla. Hvala!
Draga čitateljice,
prije svega Vam se želim zahvaliti na javljanju i na ukazanom povjerenju. Bitno mi je istaknuti da je toalet trening jedna zahtjevna vještina koju nije uvijek lako usvojiti. Kod djece s bilo kakvim odstupanjem u razvoju taj proces često bude dulji i teži, zato se za početak naoružajte strpljenjem i upornošću. Svako dijete je individualno, te će nekoj djeci odgovarati određeni načini privikavanja na toalet, dok kod druge ti isti neće imati nikakvog uspjeha. Stoga je bitno pronaći adekvatan i individualizirani pristup za vaše dijete. U daljnjem tekstu ću se potruditi objasniti neke od metoda.
Prvi korak prema uspješno usvojenom toalet treningu je svjesnost obavljene nužde. Napisali ste da vaše dijete općenito traži snažne podražaje, da ne plače kada padne, te da mu ne smeta nakon što obavi nuždu, navedeno bi moglo ukazivati na smanjenu osjetljivost na području propriocepcije. Drugim riječima, postoji mogućnost da Vaše dijete nije u potpunosti svjesno svoga tijela što mu otežava da detektira nuždu prije, za vrijeme i nakon obavljanja. Stoga bi primarni savjet bila procjena senzorne integracije i uključivanje u tretman. Ako ste u istu uključeni, svakako o tome razgovarajte sa terapeutom.
Istovremeno, kod kuće možete raditi na osvještavanju nužde – odredite znak za malu nuždu (npr. dodir dlanom po prednjoj strani pelene) i znak za veliku nuždu (npr. dodir dlanom po stražnjici). Svaki puta kada dijete obavi nuždu, imenujte nuždu i pokažite znak za istu. Napisali ste da vaše dijete nije verbalno, međutim niste naveli detalje vaše komunikacije, stoga nisam sigurna koristi li geste. Ali ako dijete imitira i ima usvojene osnovne geste, ove znakove bi trebalo lako usvojiti. Ako ne, pomozite mu modelirajući znak njegovom rukom. Svakako znakove koristite samo u konkretnim situacijama obavljanja nužde, ne dok pričate o tome. Dijete najbolje uči u konkretnoj situaciji.
Postoji nekoliko različitih načina privikavanja na toalet. Većina podrazumijeva praćenje djeteta i obavljanja nužde. Jedan je skinuti dijete iz pelene, u tablici pratiti unos tekućine i hrane, te zapisivati vrijeme kada dijete obavlja koju nuždu. Kroz maksimalno dva tjedna praćenja, trebali biste vidjeti okvirnu djetetovu rutinu koja će vam pomoći odrediti koliko dugo nakon unosa tekućine dijete obavlja nuždu, i ustvari ćete moći predvidjeti u kojem trenutku staviti dijete na toalet. Neki roditelji si u tom praćenju pomognu stavljajući dijete svakih 15ak minuta na toalet, kako bi u stanu bilo što manje nereda. Kada dijete bude uspješno na toaletu, pokažite znak za nuždu koju je obavilo i pohvalite ga ili nagradite. Također možete odabrati vizualnu podršku, pripremite sličice toaleta i nužde, te ih pokazivati kada dijete obavi nuždu s ciljem poticanja djeteta da samostalno pokaže sličicu.
Spomenuli ste da je Vaše dijete uključeno u više terapija, svakako razgovarajte sa djetetovim terapeutima o mogućim opcijama, jer će vas terapeut koji već poznaje vaše dijete lakše usmjeriti i pružiti vam podršku.
Uzmite u obzir da je u svakom učenju novih vještina potrebno puno truda i upornosti. Pokušajte NE zadavati vremenski period u kojem želite ostvariti cilj, već odaberite jednu metodu ili kombinaciju metoda, ali u njoj budite ustrajni, jedino ćete tako doći do rezultata. I ne zaboravite da je dijete najbolje uspoređivati s njim samim, tako ćete najbolje vidjeti napredak.