Trogodišnjak teško prihvaća odvikavanje od pelena

Poštovana, imamo trogodišnjaka, koji je vedar i društven. Za početak me zanima kako ga odviknuti od pelena? Preko dana nosi obične gaćice, ali problem je u tome što nikada ne pita za odlazak na wc. Trpi dok samo ne počne ići. Kad ga pitamo treba li na wc, ne ide mu se i brizne u plač jer ne želi ići. Po noći nosi gaćice – pelene.
Uz to, s 2.5 godina krenuli smo učiti boje. Moram priznati da ih je znao ili pogađao. Posljednjih nekoliko dana totalno je neaktivan po tom pitanju. Govori napamet i pritom ne misli nego pogađa. Ne ide u vrtić, budući da ga ne bi ni primili s obzirom na problem s obavljanjem nužde. Hoće li to kasnije u vrtiću biti problem što se tiče prilagodbe i radim li nešto pogrešno? Hvala na odgovoru.

Draga mama,

vidim da se pitate kako Vašeg vedrog i društvenog trogodišnjaka odviknuti u potpunosti od pelena. Također, zabrinuti ste kako će se kasnije prilagoditi na vrtić i niste sigurni postupate li ispravno, što Vam sigurno nije lako budući da djelujete kao brižna i pažljiva mama.

Što se tiče odvikavanja od pelena, ako je odbačena mogućnost fizioloških problema bilo bi dobro da se držite sljedećih savjeta:
– nemojte požurivati njegovo odvikavanje (iako to može biti teško za sve odrasle u njegovoj okolini, za Vašeg sinčića bitno je da napreduje tempom koji njemu odgovara),
– usmjerite se na djetetove emocionalne potrebe, osigurajte mu svoje društvo, naklonost i toplinu,
– redovito ga podsjećajte da ide na zahod,
– kada zaplače bilo bi dobro da mu reflektirate njegove osjećaje (moguće je da doživljava osjećaj srama budući da je neuspješan u obavljanju nužde u wc-u; također je moguće da se uplaši odlaska na wc – možda će mu biti lakše za početak obavljati nuždu na kahlici) kako bi uvidio da ga razumijete, onda ga ako se osjeća uplašeno smirite zagrljajem – važno je da ga u tim trenutcima utješite iako se opet popiškio u gaćice.
– Nadalje, normalizirajte mu situaciju tako što ćete mu reći npr. da je u redu da nekada ne uspijemo obaviti nuždu na tuti,
– izbjegnite posramljivanje, kritiziranje ili kažnjavanje zbog nemogućnosti kontrole vršenja nužde jer taj pristup može potaknuti još više neugodnih osjećaja što može samo produljiti cijeli proces. Smireno potaknite dijete da se presvuče kada mu se dogodi da mu pobjegne
– ne uspoređujte ga s drugom djecom; dijete mora osjetiti da ga volite i prihvaćate takvog kakav jest,
– nemojte raspravljati o mokrenju s drugima u djetetovu prisustvu,
– ako mokri noću u krevet bilo bi dobro da svejedno spava u čistom krevetu, stavite mu šarenu, dječju posteljinu, neka legne u lijepi, vedri krevet. Premda Vam može biti žao nove posteljine, nemojte ga stavljati u staru posteljinu. Takvim postupcima gotovo da potičemo dijete – kao da smo mu priredili krevet za mokrenje,
– rasporedite djetetov dan tako da se u igri opusti i razvedri. Igra ga može emocionalno smiriti,
– bilo bi dobro kada bi u što većoj mjeri osigurali da njegova svakodnevica ima jasnu strukturu u kojoj on zna što će se raditi, gdje i kako (kako bi imao osjećaj kontrole i sigurnosti).

Odvikavanje od pelena nije kratak proces pa je važno da budite strpljivi jer je moguće da će trebati neko vrijeme da sve sjedne na svoje mjesto. Neka Vam u fokusu bude pronalaženje načina da on čuje da ste mu Vi bezuvjetna podrška, da ste tu za njega, da ste spremni slušati što doživljava, osjeća i proživljava, radije nego da je u fokusu samo ostavljanje od pelena. Možete u cijeli proces uključiti i malo igre, da ne bude sve jako ozbiljno. Možete uzeti neku igračku i igrati se da ona jede, spava, ide na wc kada se probudi. Neka odlazak na wc ne bude okosnica priče, ali je uključite. Vaš će dječak tako naučiti da je to nešto sasvim normalno. Nadalje, iz Vašeg pisma nisam uspjela zaključiti što se dogodi nakon što on počne plakati. Ako Vi tada odustajete od podsjećanja da treba ići na wc, svakako bih Vam sugerirala da to ne radite jer će tako dijete naučiti da će plakanjem postići da si otkloni potencijalnu neugodu (u ovom slučaju odlazak na wc), a s obzirom na Vašu želju da uspješno prođete kroz ostavljanje pelena to bi moglo imati upravo suprotan učinak. Vašem sinčiću je vjerojatno važno pomoći da se opusti. Ako vidi roditelje koji su napeti vezano uz njegovo piškenje tada će se teško i on sam uspjeti opustiti. Kada se malo smanji fokus i kada se on osjeti opuštenijim vjerojatno će lakše pristupiti tome i prepustiti se Vašem vođenju. Važno je da se osjeća sigurno i prihvaćeno bez obzira na to što napravi.

Ako sam dobro shvatila Vaše pismo, zbunjuje Vas njegova neaktivnost u zadnjih nekoliko dana na području učenja boja, tj. njegovo pogađanje odnosno imenovanje napamet. Razlozi za takvo ponašanje mogu biti različiti, npr. možda mu je dosadila ta aktivnost, možda se zasitio, možda nije motiviran da odgovara na pitanja o bojama. Ako je on dječak normalnog razvoja koji ne zaostaje razvojno za djecom njegove dobi bilo bi dobro maknuti fokus s uvježbavanja/učenja kako ne bi razvio neugodne osjećaje spram učenja. Budući da je još malen važnije je da mu je proces učenja nečega zabavan više nego što je važno koliko će nečega naučiti. Imat će još dosta prilika kroz odrastanje da nauči razne stvari. U ranom djetinjstvu djeci je važnije da se nauče nositi s emocijama i socijalnim zahtjevima okoline od svladavanja konkretnog znanja. Ono što Vaš sinčić u ovom razdoblju svog života najviše treba je Vaša ljubav, razumijevanje, podrška i bezuvjetno prihvaćanje njega onakav kakav on uistinu jest, a naveli ste da je vedar i društven dječak. Ako nam je nešto važno da dijete usvoji onda je najbolje da to učenje pokušamo uklopiti u igru budući da je igra djeci puno normalnije okruženje od umjetnih situacija učenje kroz direktno poučavanje. Djeca najbolje i najviše uče kroz igru pa ako želimo dijete nečemu naučiti najlakše će to usvojiti kroz igru koja će mu biti zabavna, izazovna da se u nju uključi ali ne i preizazovna da ju u startu procjeni kao da neće biti uspješan u njoj pa se neće niti htjeti uključiti.

Što će biti kasnije nitko ne može znati, bitno je da ste Vi njemu sada podrška, da on ima osjećaj sigurnosti i povjerenja u Vas što će mu kasnije pomoći da se bolje nosi sa situacijama u kojima se nađe. Tako će steći osjećaj da uvijek može računati na Vas. Ako smatrate da Vam treba dodatna potpora ili savjeti slobodno se javite za dodatno savjetovanje.
Sretno.

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori