Njen otac i ja smo se rastali kada je imala tri mjeseca. Nisu u kontaktu jer je otac otvoreno rekao da ga ona ne zanima. Uspjela sam ga natjerati da počne plaćati alimentaciju uz pomoć odvjetnika. Kada je imala godinu i pol, ja sam započela novu vezu s budućim suprugom. Jako su se zavoljeli te ga je počela zvati tata. Njihov odnos je prekrasan i nikad se ne bi reklo da nisu otac i kći. Vjenčanje nam je u sedmom mjesecu i sada smo u dilemi. Htjeli smo joj dati prezime mog partnera kako se dijete ne bi osjećalo izdvojeno kada dobijemo još djece pa sam pitala bivšeg supruga za dopuštenje, kako nalaže zakon. Međutim, on pristaje jedino ako se odreknem alimentacije. Ne znam što da radim i da li da se odreknem nečega što pripada djetetu. A drugi problem je što dijete smatra ocem mog partnera (odgaja je zajedno sa mnom i daje joj svu ljubav ovoga svijeta), ali joj moramo reći da postoji i njen pravi otac za kojega ona ne zna. Ne znam kako da joj to kažem da je ne povrijedim i u kojoj dobi je najbolje reći istinu. Molim vas da mi pomognete jer se bojim da ne povrijedim dijete naglim odlukama. U naprijed vam zahvaljujem, s poštovanjem vas pozdravljam.
Draga mama,
u situaciji u kojoj se nalazite svakako nije lako donijeti odluku. S jedne strane je Vaša želja da se dijete na svaki mogući način osjeća dijelom Vaše obitelji pa želite i da ima prezime Vašeg partnera. S druge strane ne želite se odreći nečega što zakonski pripada Vašem djetetu – alimentacije od strane biološkog oca. Obje opcije imaju i pozitivnu i negativnu stranu i čini mi se da vodite računa kako da ta odluka bude najmanje štetna za dijete.
Mislim da je važno da znate da koju god odluku donesete, ne možete znati kako bi dijete jednoga dana na to moglo reagirati. Zato je jako važno da uzmete sve faktore u obzir, a ponajviše to da se odlučite za ono iza čeka Vi možete čvrsto stajati bez da strahujete od djetetove reakcije. Normalno je da u životu ima trenutaka kada je pred nama dijete koje se ne osjeća dobro. To malo biće koje toliko volimo želimo maksimalno žaštititi od situacija ili informacija koje bi mu mogle biti bolne, ali činjenica je da će ga neke stvari povrijediti. Tada je važno da uz sebe ima Vas – mamu koja će adekvatno odreagirati na tu djetetovu emociju ili stanje. Pružiti djetetu utjehu, objašnjenja ili što mu je već u nekom trenutku potrebno.
Objašnjenje o tome kako Vaš partner nije biološki otac Vašem djetetu treba pružiti djetetu onda kada će donekle moći uopće razumjeti što to znači. S obzirom da Vaše dijete svojim ocem smatra Vašeg partnera takva informacija može biti zbunjujuća no ako se to na način primjeren za dob kaže djetetu moguće je da mu takva informacija neće biti pretjerano stresna. Veća je vjerojatnost da će kasnije, u školskoj dobi i/ili adolescentskoj dobi početi postavljati više pitanja o tome i pokazati znatiželju vezanu uz biološkog oca. Kada to kažete djetetu vrlo vjerojatno dijete neće odmah “prihvatiti” i internalizirati tu informaciju, važno je i da objašnjenja budu vrlo jednostavna I jasna. Također, tada vi trebate biti smireni i djelovati u skladu s tim da djetetu dajete važnu, ali ne strašnu ili uznemirujuću informaciju. Dijete ionako neće odmah razumijeti što točno to znači. Za početak joj se može reći da ona ima još jednog tatu koji joj je tata na drugačiji način. Važnije je da se fokusirate na to da dijete i kada to sazna, zna da se u njegovom životu, svakodnevici, rutinama, neće dogoditi nikakve promjene, da je voljeno i da uz sebe ima roditelje koji ju vole.
Ukoliko ćete trebati neki dodatni savjet ili razgovor slobodno se javite.
Sretno!