Strah me govoriti u društvu da se ne bi osramotila

Zdravo. Ranije sam bila društvena osoba, voljela pričati i družiti se. No unazad 2 godine kako sam krenula u srednju školu jedva da išta progovorim u društvu (jedino dok sam s najboljim prijateljima, tad ne mogu stati s pričom). Samo razmišljam o tome ako progovorim da ću se osramotiti. Ne mogu osobu s kojom razgovaram gledati u oči, srce mi odmah kuca jače, mucam, a najgore je što se crvenim. Uz to imam i strahove od ulaska u prostor gdje ima dosta ljudi. Danima razmišljam o nečemu što sam krivo izgovorila ili događaju koji će se tek dogoditi. Posjećujem psihijatricu radi problema iz prošlosti, ali me sram o tome progovoriti. Jako me to smeta u svakodnevnom životu i stvara mi neugodu.

 

Draga čitateljice,

Prije svega željela bi ti reći da većina ljudi u komunikaciji s drugima želi ostaviti dobar dojam. To je naročito izraženo prilikom primjerice predstavljanja novom društvu, upoznavanja osoba suprotnog spola i slično. Dok nelagoda u takvim situacijama ne prelazi granice, odnosno dok god osoba ne osjeća sram ili ogromnu strepnju da bi se mogla osramotiti, problema nema. No, kada nelagoda postane toliko izražena da osoba strepi da bi se mogla osramotiti, kada ju je stid i kada su njezina očekivanja previsoka u smislu da se mora svidjeti uvijek i svima (i pati kada to nije tako) a kvaliteta života je uslijed svega toga narušena, tada bi vjerojatno bilo dobro da potraži pomoć stručnjaka.

Kako si rekla da već posjećuješ psihijatricu, bilo bi dobro da s njom porazgovaraš i o ovim problemima zbog kojih mi pišeš. Naime, problemi zbog koje odlaziš psihijatrici i koji te smetaju u svakodnevnom životu i stvaraju ti neugodu, sigurno igraju veliku ulogu i u tvom strahu od govora u društvu. Iako možda djeluje nepovezano, u pozadini je sigurno jedan manjak samopouzdanja čiji bi uzrok mogao ležati u onome što si proživjela. Vjerujem da će te psihijatrica znati usmjeriti.

Nadalje, o čemu god da se radi voljela bi da znaš da ima zaista puno ljudi koji sa sobom nose prtljagu iz prošlosti. To su sve problemi kojih nas ne treba biti sram, problemi na koje možda nismo imali utjecaja i s kojima smo se tada nosili kako smo najbolje znali. Sve što smo proživjeli je zapravo jedno veliko iskustvo koje nas danas čini takvima kakvi jesmo. Dobro je što uvijek možemo raditi na sebi i mijenjati one stvari kojima nismo zadovoljni. Kako si vrlo mlada, vremena imaš na pretek da promijeniš sve ono što te čini nesretnom.

Za početak bi ti savjetovala da napišeš listu stvari zbog kojih si sama sebi super. Uzmi list papira i napiši: Kod mene je super što …. I tako redom. Ne zaustavljaj se dok ne ispišeš barem jednu stranicu.

Također u situacijama kada osjećaš veliku tremu od govora u društvu, zamisli sve te ljude u smiješnim odjevnim kombinacijama. Ili kao male likove iz crtanih filmova. Da bi ovo bilo efikasno, zamišljanje prvo vježbaj kod kuće kada si sama. To će ti pomoći da se u stvarnoj situaciji pred njima prisjetiš njihovih karikatura i automatski prebaciš u jedno opuštenije stanje.

Šaljem ti podršku i želim puno sreće!

 

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

Centar Budi svoj

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori