Kako “stati” na kraj svojeglavoj i inatljivoj 11-godišnjakinji?

Možda nije na meni da ja postavim ovo pitanje jer sam baka!? Moja kćer ima kćer koja sada ima 11 godina. Moja unuka je od rođenja svojeglava i inatljiva (imam još dvoje unučadi koji su mlađi, od 7 i 3 godina i koji za sada ni približno nisu kao moja najstarija unuka). Niti jedan ručak i niti jedno druženje ne prođe, a da ona nije u centru pažnje. Neće jesti, uvijek traži nešto drugo, nikad nije zadovoljna s onim što ima, zločesta je i drska. Predložila sam kćeri da je odvede kod psihologa ili psihijatra na razgovor, ali ona tolerira te njezine konstantne ispade. Bojim se da iza neprestane ljutnje i bezobrazluka stoji nešto drugo.

Draga bako,

vjerujem da Vam nije lako gledati situacije kada se Vaša najstarija unuka ponaša svojeglavo i inatljivo pa stoga i tražite način kako da se ta situacija promijeni. S obzirom na to da navodite kako je ona od rođenja takva, vjerojatno takvom ponašanju doprinosi njezin temperament, npr. visoka upornost te snažno osjećanje emocija – što za posljedicu može imati da kada se ona iz nekog razloga osjeti povrijeđeno onda se ponaša na način da teže surađuje. Spomenuli ste zabrinutost da se možda ispod neprestane ljutnje djevojčice krije nešto drugo. To je vrlo često ispravna sumnja. Naime, često djeca koja osjete neke neugodne emocije (tugu, nesigurnost, usamljenost, osjećaj srama ili krivnje, ljubomoru…) zapravo na van to pokažu kao ljutnju. Zvuči li Vam nešto od toga kao emocija koju Vaša unuka možda osjeća, a ne zna se nositi s njom i adekvatno je iskazati?

Također, kao što ste naveli, da bi djevojčica značajno promijenila svoje ponašanje važno je da se svi odrasli ukućani dogovore oko toga da će se uvesti neka pravila kojih se važno pridržavati. Niste naveli živi li unuka u istom kućanstvu s Vama, no u svakom slučaju, odnos koji ona ima s roditeljima je nešto za što su odgovorni roditelji i na to ne možete utjecati, koliko god da je to ponekad teško vidjeti. Ipak ono na što možete utjecati je kakav će biti Vaš odnos s njom. Da bi se povezali s njom i imali odnos povjerenja, ali i poštovanja važno je pružiti joj nježnost i podršku no jednako važne su i jasne granice na ponašanje. Djeca lakše poštuju granice i kontroliraju svoje ponašanje onda kada se osjećaju ugodno, prihvaćeno. Ukoliko će biti izložena kritikama i posramljivanju tada će zapravo teže promijeniti ponašanje. Upravo zato nije lako održati komunikaciju u kojoj će se kritizirati njezino ponašanje, a s druge strane njoj pokazivati da nam je važna (svojim riječima, ponašanjem, tonom glasa). Ipak s obzirom  na to da djelujete kao zaista motivirana i zainteresirana baka vjerujem da ćete uspjeti u tome. Sretno!

TEA KNEŽEVIĆ

mag. psih. i certificirani terapeut igrom
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori