Kako reagirati kada moj sin (10) od bijesa i tuge počne biti agresivan?

Pozdrav, želim vas pitati za savjet. Imam sina od 10 godina i zanima me kako da reagiram ispravno na sljedeću situaciju. Danas je igrao s prijateljima nogomet i slučajno sam bila tu i promatrala ih

shutterstock_1735801265.jpg

. Sve je bilo OK do pred kraj igre kada je zbog primljenog gola počeo plakati, a onda ga je jedan dječak počeo zadirkivati. Kako je to zadirkivanje trajalo on je sve više "bijesa" ispoljavao, htio je napasti i srušiti tog dječaka na pod, uporno, bez obzira na moje riječi. Čak sam ga u nekom trenutku morala držati da ne bi uhvatio tog dječaka koji je također bio uporan u svom zadirkivanju. Napominjem da je već bio jako umoran i čim smo stigli kući zaspao je, a ja evo još uvijek pod tim dojmom sjedim i razmišljam što da radim. Svjestan je on da je pogriješio, jer inače je pažljiv, druželjubiv, ali u nekim sličnim situacijama mislim da se ne zna adekvatno ponašati. Jako sam se razočarala i ne znam što je problem. Ovo mi se nimalo nije svidjelo. Pitam se kako bi završilo da ja nisam bila tamo! Molim Vas za savjet i vaše mišljenje!

Draga mama,

vjerujem da Vas je iznenadilo ponašanje sina, no normalno je, kako kod djece tako i kod odraslih, da kada nas netko namjerno zadirkuje osjećamo povišenje razine energije u tijelu (ono što ste Vi nazvali „bijes“) i potrebu da tu energiju nekako izbacimo iz sebe. Kako ste opisali situaciju Vaš sin je emotivno reagirao (plakanje) na primljen gol, što je sasvim normalno jer je tako pokazao da mu je uspjeh u toj utakmici važan. Nažalost, ponekad se iskazivanje vlastitih emocija kroz tako jasna ponašanja kao što je plakanje, može naći na meti izrugivanja ostalih, pogotovo kod dječaka.

Djeca dobi u kojoj je sada i Vaš sin sklona su zadirkivanju, posebice onih koji su drugačiji od njih ili se drugačije izražavaju (a kako se u našoj okolini često dječake sputava u tako jasnom pokazivanju emocija i samo plakanje se može smatrati drugačijim ponašanjem). Vrlo je važno kako se on sam postavlja prema tom zadirkivanju. Za početak bilo bi dobro osvijestiti mu koje opcije ima – što on može napraviti u trenutku kada ga netko zadirkuje/povrijedi. Vjerujem da ste već razgovarali s njim o tome i da on razumije da se probleme ne rješava agresivnim ponašanjima, no ponekad se djeca u trenutku kada je netko agresivan prema njima (kada ih netko zadirkuje), naprosto ne mogu prisjetiti svega toga što im je rečeno jer su emocionalno preplavljeni. Porazgovarajte s njim o toj situaciji tako da mu pojasnite da razumijete da je bio umoran i da mu je smetalo zadirkivanje, tj. pokažite razumijevanje za njegove emocije koje su bile primjerene i adekvatne.

Pojasnite mu da nas takve emocije nekad mogu onemogućiti da donesemo dobru odluku kako se prihvatljivo ponašati i da se ovoga puta to njemu dogodilo. Važno je da ubuduće, kad osjeti da postaje ljut, da se potrudi iskontrolirati svoje ponašanje tako da ne povrijedi sebe ili nekoga drugoga. Tada mu možete dati ideje kako u tim situacijama može izbaciti ljutnju. Važno je da ideje zapravo budu vrlo kratke i vrlo jasne upute što može učiniti kada se netko ružno ponaša prema njemu. Naglasak se stavlja na kratke i jasne poruke jer je veća vjerojatnost da će ih se dijete sjetiti u tim stresnim situacijama. Na primjer, konkretne rečenice ili ponašanja koja može iskoristiti kad se osjeća ugroženo poput: glasno izreći „Ne“, „Makni se, pusti me!“ ili „Prestanite“; ili da ode do trenera/učitelja. Važno je da radnja bude jednostavna pa da ju dijete može izvesti i kada je uzrujano ili uplašeno.

Nadalje, bilo bi dobro da razgovarate s trenerom kako bi bili upoznati sa situacijom budući da je on kao odgovorna osoba dužna zaštititi djecu, a tako ćete svojem sinu pokazati da ste uz njega i da ćete mu pomoći riješiti ovu neugodnu situaciju. Mislim da je odlično što ste odlučni u tome da zaštitite svoje dijete, da tražite načine kako pomoći njemu da nauči na druge načine izbacivati frustraciju. Sretno.