Uvijek sam naglašavala da je to važnije.. Jer je ona pametna i ocjene nisu toliko važne. U prvom razredu je bilo malih problema, nije "sazrila" i ponašala se kao da je u vrtiću. Na informacijama učiteljica uvijek kaže da je sve bolje i pred kraj školske godine, na zadnjim informacijam, moje dijete je super, ne smeta, sve petice...
ALI, dijete je zadnji dan došlo sa knjižicom u kojoj je 4 iz matematike. Bilo mi je to užasno čudno, jer njoj matematika ide (nisam subjektivna, imam troje djece, znam kad nekome ide, a nekome ne ide) i ja joj na to kažem: "Nemoj se nervirati, ako ti je stalo, sljedeće godine ćeš popraviti i više se truditi". A malena će na to meni "zašto bih se trudila, kad prijateljica cijelu godinu prepisuje od mene i moli me pomoć iz matematike i ima 5, a ja 4?". Znam da sam duga i opširna, ali mislim da sam morala. Moje pitanje je: Trebam li reagirati na jesen i pitati učiteljicu o čemu se radi ili pustiti da bude kako bude. Ono čega je mene strah je da je na ovaj način mom djetetu ubijena volja za trudom. Još sam više zbunjena s obzirom na činjenicu da su ocjene bile za 5. Možda ovo moje pitanje nije toliko bitno, kakvih sve ljudi imaju problema, ali mi se čini da učitelji nisu svjesni svoje odgovornosti. MOlim vas pomozite mi da prestanem o tome razmišljati. Manjara Svako pitanje je u redu i dobro ga je postaviti. Činjenica je da postoje različiti problemi, ali isto tako je činjenica da ako postavljamo pitanja možemo stjecati sve više i više znanja i razvijati se u svakom pogledu. A sad odgovor na Vaše glavno pitanje.
Mislim da svakako trebate razgovarati s učiteljicom o tome i iznjeti joj svoje stajalište koje ste ovdje napisali. Tek kada čujete njezine argumente, možete vidjeti na koji način ćete usmjeravati svoju djevojčicu iduće školske godine i, u konačnici ćete znati zašto Vaša djevojčica ima 4 ako su joj ocjene bile za 5.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom