Na prvu imam idiličan život, ali patim od teške anksioznosti

Poštovana gđo. Kristina, zovem se M., imam 30 godina, u braku sam i mama sam dvjema prekrasnim djevojčicama.

shutterstock_1735801265.jpg

Suprug i ja oboje imamo stalno zaposlenje, solidna primanja, stan, auto, svi smo zdravi (Bogu hvala) i na prvu imamo sve što nam je potrebno za idiličan život. No, ja osobno imam problem koji traje već 16 punih godina, a zove se, barem po simptomima s Interneta anksioznost. Sve je počelo djedovom smrću 2001. godine. Od tada traje moj strah od padanja i umiranja jer je tako preminuo moj djed. Srušio se i umro. S obzirom na to da kao djevojčica nisam imala zadovoljavajući odnos sa svojim ocem (iako je danas naš odnos sasvim korektan, divan je i kao djed), djed mi je davao sve ono što mi je od tate nedostajalo i kad sam ga izgubila, to me je jako slomilo. Od djedove smrti, patim se sa stalnim strahovima. Uvjerena sam da sam smrtno bolesna i da će mi se nešto loše dogoditi. Stalno sam u brizi i za svoje najdraže. Kontinuirano sam pod stresom. Od svega toga sam se i udebljala, pa to sve dodatno pogoršava stvar. U obitelji i braku je sve u redu kao i na sadašnjem poslu, iako stalno imam potrebu dokazivati se pa sam i u tim područjima non stop pod stresom. Prije dvije godine na bivšem poslu imala sam oružanu pljačku i nakon psihološke obrade dijagnosticiran mi je GAP (generalizirani anksiozni poremećaj). Bila sam i na terapiji, ali nije pomogla. Pokušavam se nekako boriti sama sa sobom, ali mi baš i ne ide. Uza sve to postala sam i hipohondar. Ovim putem bih Vam se unaprijed željela zahvaliti ako pročitate moj tekst, ali Vas isto tako molim za savjet i pomoć jer sam očajna i ne znam od kuda da krenem i što da radim. Moji problemi jako utječu na odnos s mojim bližnjima zbog čega nam odnosi jako trpe i stalno si predbacujem krivnju za to. Unazad 16 godina bila sam vesela tinejdžerka puna života, vesela i nasmijana. Sad kad bih trebala biti tu za svoje cure i muža ne mogu zbog problema s kojima se susrećem. Molim Vas pomozite bilo kako jer osjećam da gubim tlo pod nogama i ne vidim izlaz. Stisnite reset na staru M. Hvala još jednom. Lijep Vam pozdrav.

Draga čitateljice,

iskreno vjerujem da je reset moguć samo što taj reset nije moguće postići jednim klikom. Metaforički rečeno, potrebno je puno klikova da bi se u konačnici u potpunosti uspjeli resetirati. Rekli ste da ste krenuli na terapiju koja nije pomogla. Ne znam koliko dugo je terapija trajala, koliko ste često išli na nju, je li Vam terapeut uopće odgovarao odnosno jeste li uspostavili s njim dobar odnos... Sve to je bitno – osim volje koja kod Vas nije upitna - da bi tijekom vremena došlo do poboljšanja.

Kroz život smo izloženi raznim stresnim situacijama – neke od njih mogu biti okidač za simptome koje opisujete. Vratiti se u identično stanje u kakvom smo bili prije dok nismo prošli kroz sve situacije u životu nije vjerojatno. Ali, naučiti se nositi sa strahovima i sa svim izazovima s kojima se susrećemo, te živjeti zadovoljnim životom je moguće. Moj savjet je da potražite pomoć stručnjaka (psihijatra, psihoterapeuta) koji će provoditi s Vama terapiju razgovorom i to u početku barem svaki drugi tjedan. Promjena neće doći preko noći, ali s vremenom će sigurno biti rezultata. Šaljem Vam podršku.