On voli ići u školu, međutim u ovih 2 mjeseca koliko škola traje on redovito i dalje zaboravlja zapisivati što je za zadaću. Ako pišu testove, odnosno diktate, jednom riješi sve točno, pa onda par puta manje od polovice i stalno se dešavaju ti veliki usponi i padovi a nikako da se to stabilizira. Ja sam razgovarala s učiteljicom i rekla je da je prerano za psihologa ili kakvu drugu pomoć, jer sam je pitala da li bi to bilo dobro. Ja više ni sama ne znam kako mu pomoći. Po mome on ima teškoće s koncentracijom, jer ponekad nije u stanju riješiti zadatak kojeg će npr. drugi dan riješiti bez problema. Oprostite na podužem mailu, ali ne bih ga htjela pustiti da bude kako bude, već mu pomoći. Ako imate kakav savjet, molim Vas da mi odgovorite. Zahvaljujem Vam, Lp, Lukamaza
Draga mama, Dobro je što ste osjetljivi na potrebe djeteta i posvećeni njegovoj prilagodbi na školu. Većini djece polaskom u školu potreban je određen period kako bi se priviknuli na nova pravila: polazak u osnovnu školu prvi je susret djeteta s jasnim i nedvosmislenim zahtjevima društva o tome što mora naučiti i postići. S obzirom da se djetetovim polaskom u školu mijenjaju i njegove obaveze i odgovornost, nije neobično da dijete koje je do jučer bilo potpuno bezbrižno i dane provodilo u igri, sada zaboravlja napisati zadaću ili je nemiran na satu i teže se koncentrira pri rješavanju zadataka.
Ne morate brinuti ako vašem djetetu treba više vremena da se privikne na promjenu i „uhvati ritam“ sa svojim vršnjacima, posebice ako je njegova učiteljica to prepoznala i uvažila njegov ritam. Činjenica je da uspješno uključivanje u školu snažno utječe na razvijanje pozitivnog stava prema učenju, važnosti školovanja, kao i slike o sebi. Djeca ulaze u sredinu u kojoj će u krugu vršnjaka i u okvirima koje definira društvo razvijati, provjeravati i pokazivati različite svoje sposobnosti i osobine. Samostalno će se snalaziti u brojnim situacijama u kojima su im dosada pomagali roditelji.
Problemi se mogu javiti kod djece koja u nekim segmentima imaju poteškoća, primjerice u održavanju pažnje. Ukoliko se navedene poteškoće ne uoče na vrijeme, nastaju emocionalne teškoće kod djece u nemogućnosti snalaženja u za njih prezahtjevnim situacijama. Djeca koja imaju poremećaj u održavanju pažnje i probleme s koncentracijom često se ne mogu usmjeriti na detalje, imaju teškoća pri obavljanju zadaća ili u igri, čini se da ne slušaju i kad im se izravno obraća, često ne prate upute i ne dovršavaju školski uradak. Odsutni su mislima, rastreseni, sanjare. Ne uključuju se u grupne razgovore, ne javljaju se za odgovaranje u razredu. Često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor (npr. školski ili domaći rad). Sporo se vraćaju na zadatak ili se uopće na mogu vratiti ako su prekinuti, zaboravljaju dnevne aktivnosti. Ometaju ih vanjski podražaji, a u obavljanju školskih i domaćih zadataka zahtijevaju stalnu pomoć. Često su povučeni, ne uključuju se u društvo vršnjaka, osamljeni su.
Iz svega što ste naveli nisam mogla zaključiti da vaš sin ima spomenute poteškoće – s obzirom da se radi o djetetu u dobi od 6,5 godina te da je od početka školske godine prošlo tek nekoliko mjeseci, smatram da je vašem djetetu potrebno samo malo više vremena da se privikne na novo razdoblje svog života u kojem se od njega očekuje ispunjavanje određenih obaveza i odgovornost.
Ukoliko i dalje budete smatrali da vaše dijete ima problem, svakako vam savjetujem da se obratite stručnjaku i otklonite sve nedoumice. Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus