Rođen u terminu, sa četiri i pol mjeseci počinju veliki problemi sa spavanjem (napominjem da nikada nije bilo problema s uspavljivanjem) u smislu da točno u minutu nakon što zaspi (dnevno ili noćno spavanje) se probudi nakon 30 minuta i počne jako plakati previjajući se i s prestrašnim vriskom plače oko 20 minuta. S godinu dana dijagnosticiran mu je želučani refluks (odmah prestali dojiti noću), treći krajnik (80%), te apneja u snu. Na Srebrnjaku su mu propisane čak i Melatonin (kapi), no one nisu imale učinka i koristili smo ih oko tri tjedna. S 21 mjesec izvršen mu je operativni zahvat trećeg krajnika nakon čega se spavanje popravilo i to noćno, no međutim dnevno je ostalo veliki problem. Od operacije se ne budi nakon 30 minuta već nakon cca 1-1,5 sata na način da se kao i prije naglo trgne, sjeda i počne plakati. Oči tada jedva drži otvorene i vidno je nenaspavan te agresivan (udara me) te vrlo često zaspe ponovno, no isključivo držeći me za ruku koju štipa i ne pušta (nema šanse da zaspi čvrsto kako bi se maknula od njega). Štipajući me, spava još 15-30 minuta nakon čega se budi razdražljiv, nenaspavan. U vrtić ne ide. Iscrpljeni smo oboje i mišljenja sam da nam je potrebna pomoć. Dakle, očito je da ima potrebu za snom, međutim ne zna održati san ili postoji još neki uzrok zbog kojeg se događa ono što sam navela. Molim Vas za Vaše cijenjeno mišljenje ili savjet. Lijep pozdrav.
Draga mama,
mogu samo zamisliti koliko je teško i naporno buditi se u tako kratkim intervalima. Vjerujem da je takav tempo iscrpljujući i za Vas i za njega. Naveli ste nekoliko poteškoća koje su mu mogle remetiti pravilan ritam sna - apneja, treća mandula i želučani refluks. Svakako savjetujem da porazgovarate s pedijatricom koja bi Vam još bolje pojasnila koliko taj fizički aspekt može utjecati na kvalitetu njegovog sna. No, problemi koje je ranije imao, a i samo iskustvo operacije u tako maloj dobi, moguće da su mu potakli razne strahove koje njegovo tijelo pri uspavljivanju stalno drže napetim. Naime, iskustvo buđenja usred noći zbog prestanka disanja ili bolova u želucu može biti jako stresno za dijete. Dijete njegove dobi ne zna i ne može razumjeti što mu se događa već ga to uplaši i osjeća veliku neugodu. S obzirom da ne razumije zašto mu se to dogodilo i kada bi mu se to ponovo moglo dogoditi, on se sada bori protiv odlaska za spavanje jer, ako zaspi, ne zna što bi mu se moglo dogoditi.
Maloj djeci je važan osjećaj sigurnosti i znanje o tome da netko brine o njima, nakon stresnog iskustva to je djeci posebno važno. Stoga im odlazak na spavanje postaje teži jer to smatraju nekim načinom odvajanja od roditelja i gubitkom kontrole nad time što im se događa. Vjerojatno kada osjeti da ide spavati, tada se njegov organizam aktivira i svim snagama se bori da ostane budan i da se ne “prepusti” spavanju. Vrlo je moguće da kada Vas čvrsto stisne za ruku ili počne štipkati predstavlja njegov način opuštanja i umirivanja napetosti koju osjeća. Vjerujem da uz Vašu ljubav i podršku će vremenom ta napetost popuštati te će se moći lakše prepustiti snu. Također, važno je da i Vi nađite načina kako se možete opustiti i napuniti baterije jer Vaša uznemirenost može dodatno pojačati njegovu napetost. Ako Vam je potrebna dodatna podrška u ovom, nimalo lakom, razdoblju svakako se možete javiti nama u Centar gdje bi zajedno pronašli načine kako pomoći Vama i Vašem sinčiću.
Jelena Borić, magistra psihologije