U studenom sam imao odnos s muškarcem, i od tada pa nadalje, ali ne tako često, upražnjavao sam seks s muškarcima. Bojim se što će reći okolina, želim se tome oduprijeti i tražiti djevojke, ali mi se uvijek ispočetka javlja želja i požuda za muškarcima. Kako da se riješim ovog problema? Moram Vam reći da se osjećam jako neugodno dok Vam ovo pišem. Unaprijed sam Vam zahvalan na odgovoru!
Dragi čitatelju,
prije svega pozdravljam tvoj prvi korak, a za koji vjerujem da nije bio jednostavan – to što si se javio nama. Biti po nekim odlikama drugačiji u našoj kulturi nije nimalo lako. Iskreno se nadam da će se i to s vremenom promijeniti.
Vjerujem da te strah reakcija okoline. I koliko god se trudili, pa i uklapali u tu okolinu sigurna sam da će opet biti onih koji naše postupke zbog nečega neće odobravati, koji će nas osuđivati i prosuđivati. Zadovoljiti kriterije okoline je nemoguće, jer će se uvijek naći netko kome nećemo biti po volji – bez obzira na to o čemu se radilo. Ima li onda smisla uopće se truditi da nas ta ista okolina na nekoj površnoj razini prihvati? Govori li to prihvaćanje od strane okoline išta o konkretnoj osobi koja jest ili nije prihvaćena?
Nedavno sam u novinama vidjela jako ružne komentare na račun vjenčanja svoje kolegice iz osnovne škole s jednom osobom iz javnog života. Komentar su toliko ružni da mi je zaista bilo nevjerojatno do koje mjere i stupnja zločestoće su ljudi spremni ići, iako osobno ne poznaju niti nju niti njezinog supruga. Sve su zaključili na temelju njezinog izgleda (????). Po tvom mišljenju, što bi ta žena trebala? Otkazati vjenčanje? Rastati se? Pokušati udovoljiti okolini? Vjerujem da ti je u ovom konkretnom primjeru jasno kako je potpuno besmisleno uopće truditi se objašnjavati svoje postupke okolini.
To što ti se javlja želja i požuda za muškarcima nije nešto čega bi se trebao sramiti i “riješiti”. Ako gajiš osjećaje prema istom spolu – to nije razlog zbog kojega bi te okolina trebala odbaciti: ukoliko to netko čini, to možda čini iz neznanja, straha ili pak vlastite ograničenosti. I to nema veze s tobom. Moj savjet je da kažeš sam sebi da se prihvaćaš takvim kakav jesi, da ljudi reagiraju tako kako reagiraju iz neznanja i da je to njihov problem.
Ti nisi Pale sam na svijetu. Postoji još ljudi koji su homoseksualci, a postoje i oni koji nisu, ali ih prihvaćaju – jer gledaju osobu, a ne spolnu orijentaciju. Tebe ne određuje tvoja spolna orijentacija, ti si prije svega netko tko ima svoje vrline i mane, osoba. Da će biti onih koji će te osuđivati i neće odobravati tvoje postupke, vjerojatno hoće. No, to nije nešto zbog čega bi se trebao “riješiti svog problema”. Nitko na svijetu nije pošteđen osuda i kritika, pa čak ni oni koji rade sve po nekim uvriježenim pravilima. Uvijek će se naći netko tko će osuditi neko naše ponašanje.
Možda moj odgovor nije išao u smjeru koji si želio jer ti ja, naime, ne mogu dati recept kako da se riješiš dijela sebe. Mogu ti jedino pomoći da se prihvatiš i ništa drugo za mene ne bi bilo etično.
U svakom slučaju, moj savjet jest da ukoliko imaš mogućnosti i želje da se uključiš u proces savjetovanja ili psihoterapije – vjerujem da bi ti razgovor mogao pomoći da se usmjeriš, otkriješ što želiš, ojačaš.
Želim ti puno sreće.