Polaskom u novi vrtić moja djevojčica postaje tužna i odsutna

Poštovani, preselili smo u inozemstvo s djevojčicom koja sada ima pune dvije godine.

shutterstock_1735801265.jpg

Ovdje je pravilo da djeca u vrtić kreću s dvije godine te prva tri dana roditelj mora biti prisutan zbog prilagodbe djeteta. U vrtić je krenula prije tjedan dana, a do tada je kod kuće bila čuvana od strane mog svekra. Imala je ritual ustajanja, hranjenja, igranja, ručanja i spavanja. Jako su se lijepo slagali ona i dida. Po prirodi je iznimno poslušno, mirno, nježno i drago dijete. Nije sklona nasilju, vesela je i obožava djecu svih uzrasta. Ima samo dva izazova. Ne voli baš popodnevni odmor i nije sklona dijeliti igračke, no ukoliko je se opomene, voljna je igrati se zajedno. Prvi dan vrtića dok je suprug bio tamo nije stekao kvalitetan dojam. Pomislili smo da se radi samo o nama jer nam je ovo prvo iskustvo. Drugi i treći dan naša kćer super se ponašala, igrala i slušala. Nakon što je četvrti dan provela samostalno ja sam došla po nju. Bila je umorna jer nije htjela spavati. Zaista ne voli spavati poslijepodne osim ako se ne pronađe neka taktika pa uspije. Ponašala se umorno i tužno. Peti dan sam došla po nju i poslali su me u kantinu po nju. Primijetila sam kako joj teta na brzinu gura, ali ne baš pristojno zadnji zalogajčić u usta da pojede jer su ostala djeca već pojela. Onda ju je dovela do mene i pokazala ogrebotine na licu i pitala odakle su. Provjerila sam joj noktiće i nisu bili oštri, a ranice su izgledale svježe. Njeno je opravdanje kako je tek maloprije to vidjela. Imala je dvije jedva vidljive ogrebotine od dan prije. Znači ove su nastale u vrtiću. Primijetila sam kako se moja djevojčica ponaša dosta tužno, shrvano, umorno i nekako neprirodno. Jako sam se zabrinula. Zanima me Vaše mišljenje o takvom ponašanju djeteta. Radi li se samo o prilagodbi ili bi možda trebali potražiti neki bolji vrtić? Jako me rastužuje i bojim se da takva okolina ne bi imala nekakve trajne posljedice. Kada je pokupim nije plačljiva i razdražljiva zato što me vidi. Samo je nekako odsutna , tužna i mazna.

P.S. U ovoj državi tete u vrtiću ne moraju imati školu niti ikakvo iskustvo s djecom. Hvala unaprijed!

Draga čitateljice,

drago mi je čuti da imate veselu, nježnu i dragu djevojčicu koja se voli družiti s drugom djecom. Vidim da ste zabrinuti zbog promjena u ponašanju koje ste primijetili kod svoje djevojčice a koje su se javile kada je krenula u vrtić. Polazak u vrtić svakako je velik događaj i potrebno je određeno vrijeme da se i dijete i roditelji prilagode na sve što dolazi s tom promjenom.

Ovisno o temperamentu ali i o samoj promjeni prilagodba na novonastalu situaciju kod djece može trajati različito dugo i biti različitog intenziteta. Kada se priča o temperamentu on je bitan kod prilagodbe zato što predstavlja naslijeđeni obrazac karakteristika koje utječu na sveukupno ponašanje djeteta. Jedna od karakteristika temperamenta za koju bih prema Vašem pismu mogla reći da je kod Vaše djevojčice istaknuta jest razina aktivnosti te se čini kako ima potrebe više trčati, kretati se i manje spavati. Kako bi bolje razumjeli svoju djevojčicu više o temperamentu možete pročitati u članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/ .

Kako je i u članku navedeno, razina aktivnosti je karakteristika temperamenta koja se odnosi na djetetovu fizičku aktivnost, kreće li se dijete stalno ili je mirno i neaktivno. Djeca s višom razinom aktivnosti češće trče i skaču i imaju manju potrebu za spavanjem tijekom dana, dok se djeca s nižom aktivnošću više oslanjaju na mikromotoričke sposobnosti, poput slaganja slagalica, bojanja i crtanja. To ne znači da bi bilo dobro da Vaša djevojčica nema popodnevni odmor s obzirom na to da je još malena, već da joj je možda dovoljno i samo ležanje /odmaranje na krevetu umjesto spavanja.

Prema svemu što ste naveli izgleda da je Vaša djevojčica dobro prihvatila polazak u vrtić i da njezina prilagodba za sada napreduje. Iako ste se uplašili jer je Vaša djevojčica umornija razmišljam je li to moguće odraz količine aktivnosti u koju se ona uključuje u vrtiću. Smatrate li da je moguće da su joj boravak u vrtiću i aktivnosti naprosto zabavne i puno intenzivnije u usporedbi s onim na što je naviknula kod kuće, te je kao posljedica toga izraženije umorna? Želja za maženjem nakon vrtića može biti način na koji Vaša djevojčica „puni baterije“ odnosa s Vama. Ona je još malena i svakako joj trebate i maženje s Vama je jedan od načina na koji može zadovoljavati potrebu za nježnošću i privrženošću s Vama. Nadalje, maženje joj može biti i svojevrsna utjeha i nagrada za „naporan“ dan koji je upravo imala u vrtiću (pod naporan mislim pun različitih novih aktivnosti, djece, teta...). Ako je to tako onda su sve to zapravo pokazatelji dobre prilagodbe Vaše djevojčice koja trenutno upoznaje novu okolinu i tek isprobava koliko joj čega odgovara i treba.

Spomenuli ste i kako Vam djeluje tužnije. Iz Vašeg pisma teško mi je reći na što se to točno ta tuga odnosi i kako ju ona izražava. Ponekad se umor i neke druge emocije ili stanja mogu iskazivati vrlo slično onome što očekujemo kako bi tuga izgledala. Vaša djevojčica sigurno doživljava razne emocije tijekom promjena s kojima je sada suočena (preseljenje, polazak u vrtić, promjena dnevnog ritma) među kojima je možda i tuga. Tuga je primarna emocija i javlja se kao posljedica gubitka nečega što nam je bilo važno (tuga za izgubljenom igračkom, tuga zbog gubitka vremena za igru s djedom, itd.). Bitno je znati da i kada se javi tuga da ju se ne treba pokušavati „ispraviti“, odnosno pokušavati da što prije nestane. Svaka tuga, ovisno o tome koliko je jaka, treba vremena da prođe. Ono što odrasli znaju a djeca tek trebaju naučiti je da s vremenom osjećaj tuge prođe. Roditeljima zna biti posebno teško nositi se s tugom svoje djece jer bi najradije da nisu ni tužna, no tuga je kao i ostale emocije bitna i vrijedna. Više o tugi, kako se najčešće izražava i kako se nositi s dječjom tugom možete pročitati u sljedećem članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2017/08/23/Tuga-i-djeca .

Kroz cijelo pismo vidim da Vam se provlači osjećaj zabrinutosti i želje da svojoj djevojčici pružiti ono što je najbolje za nju i to je vrlo lijepo. Opisali ste događaj s tetama kada nisu primijetile ogrebotine na Vašoj djevojčici i to je poljuljalo Vaše povjerenje u vrtić. Svakako Vam je bitno da je Vaša djevojčica sigurna i možda bi bilo dobro da pričate s tetama o svemu što primjećujete i što biste željeli. Kako bi imali osjećaj sigurnosti i povjerenja zbilja je važna dobra komunikacija s tetama i zato je bitno da njegujete odnos s njima. Možete im reći da bi se Vi bolje osjećali ako bi mogle dodatno obratiti pažnju na Vašu djevojčicu dok je u ovoj fazi prilagodbe. I za Vas je ovo period prilagodbe u kojem morate uspostaviti odnos i povjerenje u tete koje sada brinu o Vašoj djevojčici te je otvoreno komuniciranje svojih želja i pogleda bitno. Tako će odgojiteljice znati što je Vama bitno i možda će Vam pomoći.

Svakako je dobro što intenzivno pratite promjene koje primjećujete kod svoje djevojčice jer Vam upravo one i Vaša intuicija mogu biti najbolji orijentiri. Ako smatrate da trebate dodatne savjete ili podršku slobodno nam se javite. Sretno!