Petogodišnje dijete i regresija na svim razvojnim područjima

Poštovana, molila bih Vas osvrt i savjet o ponašanju petogodišnjega sina.

shutterstock_1735801265.jpg

Dijete je od malena bilo izrazito verbalno napredno, što nam je nakon redovitog vrtićkog logopedskog testiranja, potvrdila i struka. U kolektivu je uvijek bilo hvaljeno kao bistro i s izrazito puno različitih znanja. Napominjem da sam mu, boraveći s njim kod kuće do 3. godine života, nastojala na raznorazne načine, kroz igru, priče, pjesmice, modeliranje itd. pobuditi zanimanje za različita područja, u čemu je pak vrlo često odbijao sudjelovati, tako da nas određena inertnost prati već od najranijih dana. Uglavnom sam ga uspijevala animiranjem pridobiti. Otvoreno, uredno i pristojno, s 4 godine doživjelo je regresiju u svim segmentima, da bi se unazad godine dana (dakle, između njegove 4. i 5. godine) sve srušilo kao kula od karata. Rečenice postaju ispresijecane i nesuvisle u gomilanju kojekakvih izraza i fraza (za koje ne zna što znače), interes za bilo što (osim skakanja po krevetu) potpuno prestaje; kockice slaže na razini malenog djeteta (jednu na drugu ili kraj druge, bez gradnje ikakvih konkretnih oblika); za bilo koju vrstu olovke/boje ne pokazuje nikakav interes, a svaki moj pokušaj da nešto nacrtamo ili obojimo smatra kao “zadatak koji mora napraviti”, pružajući izrazit otpor prema svemu; ne prepričava priču po slijedu događaja što je činio s 3.5 godine (jer dosta čitamo, odlazimo na kazališne predstave i sl.). U stanju je čitav dan provesti valjajući se po krevetu s figuricom u ruci, misleći o tko zna čemu i ispuštajući “čudne” zvukove. Zaista ga je nemoguće na bilo što potaknuti, posebice na kakav kreativan izričaj, a često se opire obavljanju i osnovnih potreba (poput odijevanja, higijene), za sve stotinu puta pita: “A zašto ja to moram? A zašto moram raditi po Vašim pravilima?”, no nikakva objašnjavanja ne dopiru do njega. Čini mi se da ono što djecu uobičajno veseli (igra, radionice itd.) on smatra kao teret i obavezu. Rijetki su dani bez histeriziranja, uslijed kojeg ponekad ispoljava i autoagresiju (ugrize se ili ogrebe), vrlo često mijenja stavove (npr. hoće nešto, pa za sekundu više neće), u posljednje vrijeme je otresit i bezobrazan, bez osjećaja za poštovanje i autoritet.

Sve sam to pripisivala kojekakvim razvojnim fazama, no sada sam doista zabrinuta. Kako biste dobili što bolji uvid u situaciju, spomenula bih i da dijete odrasta u toplom obiteljskom okruženju u kojem mu ne nedostaje emocija, ali i da je jedinac koji je od malena naučio biti u centru pažnje (u primarnoj i široj obitelji), no i da nam se obiteljski život u posljednjih godinu dana osjetno promijenio u količini vremena koje zajedno provodimo (zbog naših poslovnih obaveza glavninu vremena sin je provodio s bakama i djedovima koje zaista voli i koji se lijepo njime bave, ali kod kojih također (možda u nešto blažem obliku) ispoljava prethodno navedene oblike ponašanja). Unatrag nekoliko mjeseci borimo se i s noćnim mokrenjem (u 11. mjesecu naručeni smo na nefrološki pregled). Napominjem i da tijekom ljetnih mjeseci (kada je na moru koje obožava) ne pohađa vrtić te da se kreće u okolini u kojoj, nažalost, nema vršnjaka (niti djece uopće). Molila bih Vas osvrt na navedene promjene ponašanja i savjete što nam je činiti kako bismo stanje, koliko je moguće, vratili na “pravi kolosijek”. Teško mi je gledati promjenu od bistrog i veselog dječaka u stalno buntovno, nezainteresirano i inatljivo dijete kojemu su najčešće rečenice postale: ”Nisi mi više mama! A je li mi ti baš moraš biti mama? Zašto te moram voljeti?” Ovaj intimni osvrt doista nije samo odraz subjektivne percepcije stvari; suprug (koji je puno racionalniji od mene) također izražava zabrinutost postojećim stanjem i želju da obiteljski poradimo na problemima. Isprika na dugom pismu i zahvala na Vašem utrošenom vremenu i volji. Srdačno!

Draga mama,

žao mi je čuti da ste primijetili promjene u ponašanju Vašeg dječaka koje su Vas zabrinule. Kada se dogode promjene nije neobično da se javi i osjećaj nesigurnosti, ali vidim da ste iznimno motivirani kako bi svom dječaku pružili najviše što možete. Iako dječak nije uvijek htio sudjelovati, lijepo je što ste mu od rane dobi pružili mogućnost da istraži i upozna različita područja.

Prema opisu iz Vašeg pisma, vidim da ste uočili veće promjene u ponašanju kod Vašeg dječaka oko njegove 4. godine i to u obliku regresije u govoru i gubljenju interesa za stvari koje je prije prihvaćao. Možda su Vas ta ponašanja poprilično zabrinula jer nisu bila u skladu s Vašim očekivanjima o dječakovom daljnjem razvoju. Kada smo jako usmjereni na nečiji razvoj i napredak normalno je da se javi zabrinutost kada mislimo da su se javile poteškoće. Kako vidim da ste jako brižna majka koja pomno prati razvoj svog dječaka ono na što bih Vam voljela skrenuti pažnju je dječakov temperament. Iz Vašeg pisma čini mi se kako se Vaš dječak i Vi možda razlikujete po nekim karakteristikama temperamenta što bi svakako mogao biti jedan od razloga zašto se javljaju pitanja "Zašto ja to moram?" i "Zašto moram raditi po Vašim pravilima?" Ako je Vaš sin po temperamentu uporniji svakako će mu biti teže prihvatiti "Vaša pravila." To ne znači da pravila ne trebaju postojati, već da je moguće da će trebati više vremena da Vaš dječak prihvati neka pravila ili da će izražavati svoje neslaganje s pravilima duže i snažnije nego što bi Vi očekivali. Također, možete razmisliti i o količini pravila i granica koje se postavljaju dječaku. Kada uvodite pravilo važno je razmisliti je li to pravilo zbilja nužno i možete li dosljedno provoditi to pravilo. Ako ne možete dosljedno provoditi pravilo, bolje je pravilo niti ne uvoditi jer će dječak sigurno shvatiti kao pravilo nekada vrijedi, a nekada ne vrijedi te pravilo neće imati svoju "snagu." Djeca koja su upornija po temperamentu često puno više testiraju odlučnost drugih u provođenju pravila od djece koja su manje uporna i stoga je zbilja bitno da se pripremite i budite strpljivi i dosljedni. Više o temperamentu možete pročitati OVDJE.

Nadalje, naveli ste i da često Vaša objašnjenja ne dopiru do njega pa bi bilo dobro da razmislite objašnjavate li mu situacije možda u trenutcima kada je emocionalno pobuđen (npr. ljut ili frustriran Vašim pravilima, kada negoduje ili odbija nešto napraviti). Naime, odabir trenutka za objašnjavanje djetetu situacije/pravila jako je bitan. Djeca dobi koje je Vaš dječak imaju jako malo kapaciteta da obrate pažnju i razmisle o objašnjenjima kada su emocionalno pobuđena. Još nešto na što je dobro obratiti pažnju kod objašnjavanja djetetu je dužina i složenost samog objašnjenja. Naime, mi odrasli lako se zanesemo u objašnjavanju i pri tome zaboravimo da petogodišnjak često ne može shvatiti dugo i složeno objašnjenje. Također, često podrazumijevamo da ako mi imamo puno iskustva i znamo kako stvari funkcioniraju i trebaju biti napravljene, da to zna i petogodišnjak koji zapravo tek uči i stječe to iskustvo.

Što se tiče kreativnog izričaja nije ga potrebno forsirati kod djece, jer jednostavno postoje djeca koja su kreativnija ili manje kreativna od drugih. Iako se kreativnost može poticati, svakako je nije potrebno forsirati. Naime, kada se nešto forsira zapravo se može javiti samo kontra efekt, odnosno, može se dijete "zasititi" idejom da se time bavi. Pa tako može biti i slučaj vezano za što ste naveli da Vam se čini da Vaš dječak igru, radionice, crtanje vidi kao obavezu, a ne kao neki vršnjaci. Naprosto, ako ga se prečesto poticalo da djeluje kreativno, da sudjeluje u radionicama ili da se igra onda kada za to sam nije imao inicijativu, moguće da je Vaš dječak sve to doživio kao nešto što nije prirodno, njegova želja i ideja, već nešto nametnuto i nešto što se od njega očekuje da odradi. Drugim riječima, možda Vaš dječak te aktivnosti nije doživio kao ugodu već kao obavezu. Super je što ste ga upoznali s idejom da postoje razni načini i aktivnosti koje može raditi da bi se zabavljao, ali bilo bi dobro da ga pustitte da sam odabere ili osjeti želju da nešto radi. Možete mu jednostavno sljedeći put ponuditi opciju da odabere između neke dvije aktivnosti, npr. odlazak u parkić, odlazak u šetnju. Možete se usmjeriti na aktivnosti koje nisu kognitivno zahtjevne nego su na primjer usmjerene na pokret, maženje, škakljanje, opušteno igranje bez nekog posebnog cilja.

Topla obiteljska atmosfera svakako je nešto što je pozitivno i prije svega poželjno kako bi se njegovao i socio-emocionalni razvoj djeteta. Naveli ste kako se Vaš obiteljski život značajno promijenio u posljednjih godinu dana te da sada više vremena provodite odvojeno zbog poslova. Takva jedna velika promjena sigurno utječe na dijete te je moguće da su neke promjene u ponašanju koje ste primijetili kod Vašeg dječaka odraz nastale promjene te njegovih pokušaja da se nosi s istima. Ako se vratimo na temperament, dobor je obratiti pažnju na ponašanje dječaka i u drugim situacijama u životu u kojima se trebao prilagoditi novim uvjetima. Naime, moguće je da je Vaš dječak osjetljiviji na promjene te da se sporije prilagođava na nove situacije pa mu treba duže vremena za prilagodbu koja može biti popraćena i burnijim rekacijama kod djeteta.

Pojava noćnog mokrenja svakako može biti indikator da se Vaš dječak nalazi u periodu u kojem osjeća povećanu napetost. Nakon nefrološkog pregleda, ovisno o rezultatima, ako uzrok nije organskog porijekla, svakako Vam savjetujem da se javite dječjem psihologu. Možete i kod nas u Centar Proventus kako bi uz konzultacije mogli detaljnije istražiti načine kako pomoći Vašem dječaku.

Sretno!