Kroz ljeto je bio kod kuće da se više druži s tatom. U rujnu je opet krenuo, ali nakon par dana ista priča. Govori kako mu je tamo dosadno, ljut je jer mora na spavanje (ne spava već dvije godine). U radu i programu rado sudjeluje. Ne znam što mi je činiti - da ga ispišem ili da nastavim agoniju odlazaka u vrtić? Tete su divne, otvorene i spremne na komunikaciju, savjetuju mi da nastavimo dolaziti, ali plače, ne želi ni ustati iz kreveta. Što učiniti?
Draga mama,
čini se da se dječak nikada nije u potpunosti adaptirao na vrtić. Bilo bi dobro razmisliti kako reagira u drugim situacijama kada treba nekoliko sati ostati bez vas? Što mislite da je u podlozi njegova negodovanja? Nekoj djeci treba više vremena da bi prihvatila novu okolinu, da bi se prilagodila. Djeca koja su prema temperamentu, na dimenziji prilagodljivosti, više na strani onih koji se sporo prilagođavaju češće će negodovati i oko nečega što im zapravo nije loše. Negodovanje je u tom slučaju znak otpora prema samoj promjeni okoline ili okolnosti, a ne nekom konkretnom mjestu. Više o temperamentu možete pročitati u ovom članku: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/temperament-djeteta-i-roditelja-kako-uskladiti/
Uz to, kako biste lakše donijeli odluku, razmislite i porazgovarajte s odgojiteljicama o tome kakav je kada je u vrtiću? Vidi li se tada na njemu da je nesretan ili je tamo dobro raspoložen? Ukoliko je dijete cijelo vrijeme neraspoloženo u vrtiću svakako treba vidjeti kako mu se to može olakšati, a ako je u vrtiću ok, a negoduje jedino u vašoj prisutnosti tada dječak treba osjetiti vašu sigurnost vezano uz njegove odlaske u vrtić.
Prije konačne odluke svakako se dodatno posavjetujete s odgojiteljicama ili stručnom službom vrtića.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom