Jako se teško prilagođava u smislu da kad je kod kuće najbolje je dijete na svijetu, igra se, slaže kocke, crta, posluša, a u vrtiću se tete stalno žale da je nemoguć, da neće slušati, tuče i gura drugu djecu, da je hiperaktivan i neće spavati. Naime, on je u mješovitoj jasličkoj grupi i najstariji je, a teško se i prije slagao s mlađom djecom. On ih hoće zagrliti i poljubiti i kada mu oni ne uzvrate ili ustuknu, jako se naljuti i postane agresivan. Sa starijom djecom od oko 3 godine odlično funkcionira. Tete su i same priznale da je jako inteligentno i bistro dijete i da misle da zato što je napredniji od druge djece tako reagira. Ipak nitko ništa nije napravio po tom pitanju da se moje dijete prebaci u drugu grupu jer je svima jasno da je u tome problem.
Također, moje mišljenje je da ima i averziju prema teti u vrtiću jer ona viče stalno, čak sam je i jednom prilikom čula da je rekla da su moj mali i još jedan išarali kemijskom olovkom pod i oslovila ih je bolesnicima. Jednog dječaka zove debeli i priznala je da je rekla "u p.m. spavaj više", nakon što je to meni moj sin ponovio kod kuće... Što da radim? Očito on njima radi "inat" jer su takve, on inače ne podnosi da netko viče, jer na to kod kuće nije naučio. Mi smo sve s njim postigli na lijep način, a u vrtiću ga tete smatraju očito "bolesnikom"... a nije mi jasno ni gdje su on i taj dječak "iskopali" kemijsku i gdje je ona bila za to vrijeme? Unaprijed zahvalna...mama A.
Draga mama, Situacija koju ste opisali je ozbiljna i naravno da zahtjeva reakciju. Situacija u kojoj educirani odgajatelj naziva dijete bolesnikom i kako kažete priznaje da je rekla „ u p.m. spavaj više“ zahtjeva ozbiljnu reakciju - razgovor s dotičnim odgajateljem i stručnim suradnicima u vrtiću tijekom kojega ćete rasvijetliti, razložiti situaciju i tijekom kojega ćete zajednički doći do najboljeg rješenja.
Ipak bez obzira na situaciju (na koju, ponavljam morate ozbiljno reagirati) ponašanje vašeg sina da gura i tuče drugu djecu je apsolutno neprihvatljivo i po mom mišljenju to mu morate jasno dati do znanja. U situacijama kada se naljuti na drugo/mlađe dijete jer se uplašilo i ustuknulo spriječite ga da reagira agresivno, objasnite mu da ga se mlađe dijete boji, naučite ga kako da mu pristupi nježno. Naučiti ga možete pričajući mu o tome i istovremeno pokazujući, primjerice pomilujte vi to mlađe dijete pri tom verbalizirajući „dragi (ime djeteta)“. Na njegovu agresiju uvijek reagirajte s jednim odlučnim „ne“.
S poštovanjem,
Jelena Vrsaljko, TA psihoterapeut, NLP trener