Naši sin (7) isključivo se igra s djevojčicama

Poštovana! Moj sin ima 7 godina i ove godine je krenuo u školu. Vrlo je emotivan i, iako mnogo toga zna (krenuo je u školu kao odličan čitač, a i vrlo dobro vlada matematikom, ide u glazbenu školu i na nogomet), ima manjak samopouzdanja i nesiguran je. Mi ga pohvaljujemo i pohvale mu ne manjka, ali često je i sam traži. U razredu su ga izabrali za predsjednika razreda. Jako je sklon glazbi, voli “piskarati” sve i svašta – izmišlja pjesmice, povremeno i igrokaze (predstave) i voli kad ga se sluša te kada je u centru pažnje. Perfekcionist je, vrlo uredan u pisanju. Učiteljica je jako zadovoljna s njim jer sluša, trudi se i odlično mu ide. Seku je dobio kad je imao 6,5 godina. Super ju je prihvatio, ali od tada ponekad traži potvrdu da ga volimo isto kao i nju (iako se mi i dalje trudimo oko njega maksimalno moguće).
Ono što sam primijetila je da se češće tj. gotovo stalno igra s djevojčicama. To su uglavnom nekakve igre uloga, nešto glume, igraju se škole ili npr. Naše male klinike te je često on inicijator i organizator igre. U vrtiću se podjednako igrao s djevojčicama i dječacima do negdje 6. godine. Od tada se više družio s jednim dječakom godinu dana mlađim od njega i tada je krenula i česta igra s djevojčicama. U travnju je taj dječak odselio. Tada se orijentirao na igru s djevojčicama. U tom periodu su dječaci počeli više igrati nogomet, ali on se nije želio uključiti u igru s njima, iako doma s tatom jako voli igrati nogomet. Počeo ga je i trenirati i sviđa mu se na treninzima, ali i dalje ne želi igrati s dječacima u školi jer su oni jači od njega (tako on kaže). Pretpostavljam da to znači da su oni bolji od njega tj. da on misli da su bolji. Trener kaže da prati treninge, sluša, ali da se boji čvršće igre. Kad sam ga pitala zašto se ne igra s dječacima, rekao je da su djevojčice nježnije i nisu tako divlje.
Inače ne igra kompjutorske igrice tj. vrlo rijetko i to nikakve agresivne. Kod kuće se znao igrati autićima – sad manje jer ne stigne, lego kockama (ali slaže sam što želi, a ne po uputama) i stalno piše po ploči i po papirima.
Ne znam zašto se toliko orijentirao na igru s djevojčicama? Nemam ništa protiv njegove igre s djevojčicama, ali voljela bih da se to promijeni pa da se povremeno igra i s dječacima. Predložila sam mu da ponekad ode i do dječaka i pogleda što oni rade i kako se igraju. Nije baš zainteresiran, malo je “škicnuo”, ali ništa konkretno. Ne voli igrati nogomet s njima, Minecraft i neke borbe. Mislim da su neki dječaci i mirniji kao on, ali on nije zainteresiran.
Molim Vas za mišljenje što učiniti i kako se postaviti u navedenoj situaciji.
Unaprijed zahvaljujem na odgovoru!

Draga mama,

iz Vašeg pisma bilo mi je lako zaključiti da Vam je jako stalo do Vašeg dječaka. Ponekad Vas brine činjenica što Vaš dječak više vremena provodi u igri s djevojčicama nego dječacima. Po svemu što ste naveli Vaš sin djeluje kao aktivno i po prirodi senzibilnije dijete.
Senzibilnost je jedna od dimenzija temperamenta, a temperament je biološki uvjetovan. Dakle, Vaš dječak ne može odabrati da bude manje senzibilan, jedino što može jest da kroz odrastanje nauči kako na različite načine to može izražavati. Više o temperamentu možete pročitati u članku: Kako uskladiti temperament roditelja i djeteta.

Želja za igranjem dječaka s djevojčicama samo po sebi nije nikakav problem. Budući da je vjerojatno po temperamentu senzibilniji, više mu odgovara društvo i igre koje su nježnijeg karaktera – naime, moguće je da mu dječaci i njihove tipične igre ne odgovaraju jer su češće agresivnih tema, a sami dječaci češće impulzivni u tim igrama.

Kako ste naveli da se Vaš sin družio s dječakom do nedavno, mogu zaključiti kako ima normalnu interakciju s dječacima, samo za druženje i igru trenutno radije bira djevojčice. Iako ste zabrinuti zbog toga, iz svega što ste napisali o svojem sinu, mislim da mu možete u potpunosti pokazati povjerenje u trenutnom odabiru svojeg društva i načina igranja. Vjerojatno u njegovoj okolini trenutno nema dječaka koji su mu slični po temperamentu i interesima te svoje potrebe za igrom i društvom zadovoljava kroz igru s djevojčicama koje su senzibilnije te nježnije u igri. Uvijek mu možete pomoći da stekne prijatelja istog spola (ali i drugog spola) tako da razgovarate s njim nježno i otvoreno o vrstama igara i društva koja njemu odgovaraju i vođeni time možete mu ponuditi svoju pomoć da ih prepozna a onda i ostvari kontakt s njima. Zbog njegovog senzibilnijeg temperamenta i emotivnosti za dobrobit Vašeg odnos sa sinom bitno je da se tu vodite isključivo njegovim potrebama i željama. U dogovoru s njim možete pozvati izvan škole (ili glazbene škole) nekog dječaka koji ima slične interese i temperament Vašem sinu, kako bi se s njim mogao igrati na način koji im odgovara. Tako mu dajete poruku da ga prihvaćate kakav jest (senzibilniji), a ujedno mu dajete poruku da ste uočili da mu je teže trenutno pronaći prijatelja istog spola i da ste mu spremni pomoći u tome.

S obzirom na to što ste naveli vjerujem da dajete sve od sebe da mu upravo to i pokažete. Vi ste djetetu osnovna baza sigurnosti i Vaše mišljenje će mu uvijek biti najvažnije. Pristupom uvjeravanja da je za Vašeg sina dobro nešto što on ne smatra dobrim za sebe (nametanjem) neće dijete odjednom početi uživati u nekim novim, „muškim“, interesima i društvima. Upravo se može dogoditi to da počne skrivati svoje želje i potrebe od Vas, a to dugoročno nije dobro niti za njega niti za vaš odnos.

Za kraj, ponekad djeca koja su darovita znaju biti senzibilnija i imati nešto drugačije interese od vršnjaka pa ukoliko kod svog dječaka prepoznajete još neke naznake darovitosti možete razmisliti o tome da se napravi psihološka procjena.
Sretno,

Ivana Knežević, magistra psihologije

Centar Proventus

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori