Brzo je progovorila, sama se riješila pelena dogovorom u jednom danu s dvije godine i pet mjeseci. Ne ide u vrtić i nemamo dadilju. Čuvamo je isključivo ja i moja mama (dok sam pohađala zadnje godine fakulteta). Dojena je od prvog dana i oduvijek je imala problema s uspavljivanjem u smislu da je i kao mala beba rjeđe spavala preko dana, uspavljivala se isključivo na dojci. Spava s nama u krevetu. Popodne bi joj uvijek dugo trebalo da se uspava i to isključivo na dojci i morala bih ležati kraj nje. Navečer isto tako. Po noći bi se dosta budila. Cijelu noć preokreće se po krevetu i zna samo sjesti i žmiriti kao da mjesečari. Zbog toga sam najviše i oduljila dojenje jer nisam znala kako ju odviknuti pogotovo jer sam stalno sama s njom. Kada je imala dvije i pol godine, dogovorili smo se da će se odviknuti od dojenja s tri godine i svaki dan joj objašnjavala i govorila joj i to je sve odlično prihvatila. Dogovoreno je bilo da ide najdražoj baki koju najviše voli na tri dana i da dojenja neće više biti. Uz sve pripreme tako je i bilo.
Odvikavanje je prošlo odlično. Otišla je vesela, nije uopće plakala niti po noći, niti po danu i naučila se i zaspati uz baku. Kad se vratila, sve je bilo odlično i više me uopće ne traži dojiti. Uspavljujem je nakon kupanja i pranja zubića. Čitam joj priče ili gleda filmiće za djecu s uspavankama za spavanje na tabletu naslonjena na moje rame pošto sada ne doji. Stavljam je spavati oko 20 h bez dnevnog spavanja zato što sam primijetila da je puno bolje kad je izmorena i odmah zaspi nego da je jako dugo uspavljujem po danu i onda da još kasno oko 23 h ide spavati po noći. Pogotovo da smanjim jedno uspavljivanje nakon odvikavanja od dojenja. Nekoliko dana je bilo odlično i zaspala bi nakon deset minuta. Sada isto spava odlično po noći i probudi se samo dva do tri puta, zagrlim je i odmah zaspi. Vidi se velik napredak. Problem je jedino zadnjih nekoliko dana nastao u tome što ona sada priča da ne želi spavati (govorila je to i ranije dok je dojila jer samo da bilo što radi, a da ne spava), a sada pogotovo jer zna da neće ni zaspati uz dojenje. I sada uspavljivanje traje oko jedan i pol sat tako da joj i čitam ili joj dopustim da gleda uspavanke i sve završava time da plače i da neće spavati. Čak me i odguruje i ne da mi blizu sebe. Onda je zagrlim i brzo prebacim temu i počnem pričati priče o pesekima koje najviše voli i onda zaspi kraj mene. Znam da je problem u tome jer je došlo do promjene i više ne doji i nema tu svoju najdražu utjehu. Općenito se vidi da je odlično to prihvatila i ne traži me više ništa. Zna dva put na dan tražiti samo da još pogleda dojke i kaže da zna da sad samo smije pogledati i sve je to prihvatila baš nekako jako odraslo. Jedino sada to uspavljivanje. Mislite li da će to proći uskoro tj. s vremenom ili će to ostaviti nekakve traume tj. možda bi trebali posjetiti dječjeg psihologa? Zahvaljujem i lijep pozdrav.
Draga mama,
neizbježno mi je zamijetiti kako ste jako brižna mama i kako imate aktivnu, razigranu i bistru djevojčicu s kojom uspavljivanje ponekad zna biti izazovno.
Nije neobično za njezinu dob da se nalazi u periodu kada joj se polako smanjuje potreba za svakodnevnim popodnevnim spavanjem i svakako je dobro da ste odgovorili na njene potrebe tako što ste izbacili popodnevno spavanje. Također se može dogoditi da će ponekad zbog toga navečer biti razdražljivija nego inače. Spomenuli ste da imate neke rutine prije spavanja te da ponekad to uključuje i gledanje tableta. Vaša curica još je malena i za njenu dob prikladno je jako kratko vrijeme provedeno uz tablet. Bilo bi dobro da to vrijeme ne bude prije spavanja. Gledanje crtića, čak i uspavanki, na tabletu može biti povezano s podizanjem razine energije kod Vaše curice te posljedično može biti uzrok težeg uspavljivanja. Već ste naveli da imate neke rituale prije spavanja i kako kažete da je Vaša djevojčica aktivnija svakako Vam preporučujem da osmislite još neke dodatne rituale kojima ćete dodatno graditi Vaš odnos, a vašoj curici će pomoći da se opusti (npr. maženje, lagana masažica uz priču, mazanje kremicom uz mnogo dodira…). Također, kako opisujete Vašu curicu kao aktivnu i razigranu djevojčicu dobro je da tijekom dana ima dovoljno mogućnosti da zadovolji svoje potrebe za kretnjom kako bi bila opuštenija kada dođe vrijeme za spavanje.
Kako ste i sami prepoznali za nju je odvikavanje od dojenja vjerojatno značajna promjena i treba joj vremena da se prilagodi na novu situaciju. Svakako Vam savjetujem da i dalje nastavite s pružanjem utjehe i podrške Vašoj djevojčici kao do sada bez obzira na njezina odgurivanja jer ste joj tada baš najpotrebniji. Ona to sigurno ne radi namjerno već vjerojatno onda kada zbog napetosti koju osjeća ne zna kako da se nosi sa svojim osjećajima. S jedne strane izražava svoju frustraciju, a s druge strane joj sigurno Vi trebate i želi Vas blizu sebe i zato se brzo i umiri kada Vi ipak ostanete uz nju i preusmjerite ju u novu aktivnost. Ono što bi bilo dobro raditi u tim trenutcima je da verbalizirate kako se Vaša curica tada vjerojatno osjeća. Tako ćete joj pokazati da ju razumijete ali i posredno učiti o vlastitim osjećajima i kako se nositi s njima. Kada vidite da pokušava odugovlačiti s odlaskom na spavanje u redu je da naglas izgovorite njene želje/pokušaje npr. „sad ti se još ne spava pa bi htjela raditi nešto drugo (tu možete navesti konkretno što želi raditi)“, nakon toga možete postaviti i granicu npr. „ali sad je važno da budemo u krevetu i spremamo se za spavanje“. U trenutku kada Vas odguruje ili je uznemirena možete na primjer reći „Jako si uznemirena i sad bi najradije da se i mama makne, no mama će uvijek biti tu uz tebe čak i kad ti je teško“, i tad možete kao i do sad pružiti joj nježnost i toplinu.
Svaka veća promjena u djetetovom životu zahtjeva određeno vrijeme da se dijete prilagodi na novu situaciju. To vrijeme prilagodbe je individualno za svako dijete i ovisi o karakteristikama temperamenta djeteta, njegovoj prilagodljivosti i senzibilnosti. Ako osjetite potrebu za dodatnim savjetima slobodno se obratite psihologu. Nadam se da će Vam navedeni savjeti pomoći.