Imam osjećaj kao da sam potpuno nevidljiva za ovaj svijet, pa mi se javljaju i razne suicidne misli. Unaprijed hvala na pomoći.
Draga M.,
prekid veze jest jedna vrsta gubitka i normalno je biti tužan kada prekinemo s nekime koga smo voljeli. Normalno je osjećati i usamljenost jer jedan dio vremena koji smo provodili s tom osobom sada više ne provodimo – ostaje praznina. Ono što mogu reći i sa stručne strane ali i iz vlastitog iskustva jest da ta tuga i bol s vremenom prođu – samo nam treba vrijeme da se adaptiramo, vrijeme da otvorimo vrata nekim novim ljudima, novim aktivnostima, posvetimo se hobijima i onome što nas ispunjava ili bar „odvlači“ misli. Mnogo puta mi se i samoj dogodilo da uslijed raznih gubitaka bliskih ljudi pomislim kako ovo neću izdržati, kako je bol prevelika i kako nikada neće proći. Ali prošla je. Svaki put.
Kako nije lako nositi se s gubitkom, moj savjet je da se obratite nekome s kim možete razgovarati o tome. Zato postoje stručnjaci koji su tu za nas kada je teško, kojima se možemo obratiti i reći im sve ono što bi nam možda bilo teško reći nekome s kim smo bliski. Ukoliko vam se javljaju suicidalne misli, tada bi savjetovala da bez odgode kontaktirate stručnjaka – postoje razni telefoni koji su potpuno besplatni, a na kojima rade psiholozi koji pomažu ljudima upravo u tim kriznim situacijama. Kontaktirati možete slijedeće: Centar za krizna stanja i prevenciju suicida 01/2421 603, 01/2388 888 (kućni 466); Telefon za psihološku pomoć, Psihološki centar TESA 01/ 4828 888; Plavi telefon 01/48 33 888.
Zapamtite da rješenja uvijek ima, da je život konstatna mijena i da jednim djelom na tu mijenu sigurno možemo utjecati.
Šaljem vam svoju podršku.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener