Trema, mučnine i povraćanje 9-godišnje djevojčice prije sportskog natjecanja

Poštovana! Moja kćer ima devet godina i bavi se plivanjem. Postiže odlične rezultate. Otprije tri natjecanja počelo joj se događati da prije nastupa ima tako veliku mučninu da povraća te ne može plivati. Svi oko nje smo joj velika podrška te od nje ne tražimo da mora postizati odlične rezultate. Puno o tome s njom razgovaramo, ali nažalost svaki put se događa isto. Molim Vas za koristan savjet što učiniti. Hvala!

Poštovani tata,

vjerujem da su Vas zabrinule promjene koje se događaju vašoj djevojčici i stoga je dobro da razmišljate o tome što još, uz svu podršku koju joj sada dajete, možete učiniti da joj se pomogne.

S obzirom na to da je prošlo već neko vrijeme od Vašeg upita, pitamo se kakva je sada situacija. Ukoliko je i dalje stres prije nastupa tako velik važno je provjeriti s trenerima postoji li pristisak s te strane te ukoliko i dalje bude nejasan razlog mučnine da se potraži pomoć stručnjaka. Kažete da se mučnine i povraćanje pojavljuju prije nastupa, a kako to izgleda kada ide na treninge? Jeste li uočili nelagodu kod djevojčice i prilikom drugih važnih situacija ili samo u ovom kontekstu? Kako je u ispitnim situacijama u školi? Situacije kao što je nastup su situacije pojačanog osjećaja odgovornosti i pritiska pa su mogući pojačani stres, trema ili strah. Takve nelagodne emocije i unutarnja napetost mogu se manifestirati kroz tjelesne smetnje poput boli u trbuhu, glavi, mučnine i povraćanja. Neka djeca su sklona perfekcionizmu i imaju od sebe velika očekivanja pa čak i kad roditelji naglašavaju da nije važan odličan rezultat dijete može biti pod pritiskom da ga ostvari jer ono samo od sebe to očekuje. Moguće je da dijete ima strah od neuspjeha, brigu da će se osramotiti ili biti ismijano. Možda su se pojavila neka ograničavajuća uvjerenja poput “Ja to ne mogu” ili “Nisam dovoljno vješta/sposobna”. Ako već niste, ispitajte koje joj misli prolaze glavom prije nastupa, ta Vam informacija može pomoći u otkrivanju uzroka. Ponekad je uzrok u načinu na koji dijete doživljava situaciju pred kojom se nalazi ili u nedavnom iskustvu vezanom za tu situaciju (npr. poraz na natjecanju, nedavna ozljeda), a ponekad je moguće da se uzrok nalazi u nekom drugom području života (odnosi s vršnjacima, spolno sazrijevanje, obiteljska događanja i sl.), ali manifestira u ovoj specifičnoj situaciji.

U trenucima kada uočite nelagodu ili napetost kod djevojčice, možete koristiti empatičko reflektiranje, izreći na glas osjećaje koje na njoj primijetite, primjerice “Djeluješ zabrinuto”, “Ovo te uplašilo”,“Čini mi se da te ovo rastužilo”, a isto možete činiti i pri ugodnim emocijama “Uzbuđena si”, “Jako te razveselio ovaj susret” i slično. Time dijete dobiva bolje razumijevanje svojih emocija i onda ih i sama može verbalizirati, umjesto da se javlja psihosomatska reakcija – dijete pokušava kontrolirati iskazivanje emocija te se onda one manifestiraju kroz tjelesne simptome. U nastavku su još neke ideje kako joj se može pomoći da se smanji vjerojatnost neugodnih osjećaja i mučnine.

Možete joj pomoći da prije samog nastupa vizualizira uspješan nastup, da zamisli kako bi se voljela osjećati za vrijeme nastupa i nakon njega. Dodatno, možete istražiti čega se zapravo boji i što je najstrašnije što se može dogoditi? Ako se to i dogodi, što tada može učiniti? Što je najbolje što se može dogoditi? Prije samog nastupa joj možete pomoći da zamisli nešto što ju opušta, time se mogu pobuditi ugodne emocije te umiriti tjelesne reakcije.

Vjerujem da joj je Vaša podrška kroz razgovor jako važna i prekrasno je da njegujete komunikaciju i međusobno dijeljenje u teškim trenucima. Ipak, djeca neke svoje misli ili osjećaje nisu spremna podijeliti s roditeljima, čak ni kada inače jako puno dijele s njima. Ukoliko Vam se učini da je tako slobodno se obratite stručnjaku jer za neke se teme i brige djeca lakše otvore osobi s kojom nisu bliska na način na koji su s roditeljima. Osim razgovora dobar način povezivanja s djetetom je kroz igru. Igranjem društvenih igara možemo dobiti uvid u osjećaje i ponašanja djeteta prilikom uspjeha ili poraza. Također je korisno uključiti se s djetetom u igru za vrijeme slobodne igre, jednostavno sjesti uz nju na pod i igrati se. Prilikom igre također možete koristiti empatičko reflektiranje.

Želim Vam puno sreće!

Renata Debartoli

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori