Moju zlostavljanu nećakinju planiraju odvesti u popravni dom. Kako da joj pomognemo?

Pozdrav, imam nećakinju od nepunih 12 godina. Kao malo dijete i do prije godinu dana bila je zlostavljana od strane očuha. U nekoliko navrata je uzela škare i vikala da će se ubiti.

shutterstock_1735801265.jpg

Htjela se baciti s vidikovca i čak je pobjegla od kuće. Tražila ju je gorska služba spašavanja i MUP, očuh ju je stalno tukao, uzela ju je i udomiteljska obitelj. Promijenila je školu, prijatelje i okruženje. U početku je samo lagala oko sitnica, ali unazad nekoliko mjeseci počela je krasti novac od udomitelja i drugih ljudi koji se nađu u kući. Rekli smo joj da to nije u redu, no ona uporno tvrdi da to nije napravila. Poslije joj „pobjegne“ i kaže da je uzela novac. Udomitelji se stvarno trude, ja kao tetka uskočim kad god mogu, moja mama tj. njezina baka se također trudi, samo njezina mama nema potrebu da joj pomogne, samo je grdi i napada. Odlučili su je odvesti u popravni dom na probni rok od 4 tjedna. Ako popravi ponašanje, neće ostati u domu, ali ako i dalje ovako nastavi, morat će ostati u domu. Kako da joj pomognemo? Puno je ružnih stvari prošla, ali je jako dobra i mirna curica.

Draga čitateljice,

izgleda da je Vaša nećakinja doživjela dosta teških i neugodnih iskustava do sada te je stvarno lijepo i za nju bitno da u Vama, njezinoj baki i udomiteljima može pronaći potporu i osobe koje su joj željne pomoći. Pred Vašom nećakinjom su nove promjene – odlazak na probni boravak u dom i željeli biste joj olakšati taj period. Odlično je da ima više osoba koje su uz nju u ovom teškom razdoblju. Ono što je njoj sad bitno je stjecanje povjerenja u okolinu, a u tome joj svakako možete pomoći.

Kako ste naveli da je prošla zbilja mnogo toga ne čudi javljanje nepoželjnih ponašanja kao što su laganje i krađa. Kod djece koja su bila zlostavljana ponekad nakon trauma pokazuju razne oblike nepoželjnih ponašanja. Prolaženje teških situacija često zahtijeva duže vrijeme prije ponovnog uspostavljanja povjerenja u okolinu. Drugim riječima, za očekivati je da će djevojčica testirati okolinu raznim ponašanjima (pa i one osobe koje joj zbilja žele pomoći), što je naizgled nelogično. No, takva ponašanja zapravo pružaju djevojčici informaciju o tome koliko se ona može ili treba „loše“ ponašati a da ne bude prihvatljiva za druge, tj. hoće li Vam i dalje biti važna ako se ipak ponekad ne može kontrolirati i napravi nešto što je loše. Svakako je bitno da se djevojčici objasni da ta njena ponašanja nisu prihvatljiva i ta granica treba biti jasno i dosljedno postavljena. Kako je njezino povjerenje u svijet kao sigurno mjesto za nju vjerojatno poljuljano važno joj je i naglasiti da je ona bitna, iako se ponekad nije mogla kontrolirati pa se ponašala na načine koji nisu prihvatljivi. Da Vam je i dalje stalo do nje i da se s vremenom stvari mogu promijeniti. Sada joj se možda situacija čini beznadno i bezizlazno, no da ćete Vi biti tu za nju kako bi joj pomogli da prođe kroz to razdoblje.

Vezano za odlazak u dom, važno je to ne predstavljati kao kaznu već kao oblik pomoći za nju što to i je. Možete kontaktirati osoblje doma i saznati od njih kako se pretpostavlja da će njen boravak u domu izgledati, npr. gdje će biti smještena, hoće li imati cimericu u sobi, koliko će djece biti u grupi, koliko će odgajatelja imati, kako će ići u školu, koje su njezine obaveze u domu, kada i koliko često možete dolaziti u posjete te kada ona može izlaziti iz doma u posjete obitelji itd. Kako se često popravni dom u društvu može spominjati u negativnom kontekstu, saznavanje ovakvih informacija od osoba koje su joj bliske može joj olakšati pripremu za boravak u domu. Što je neka situacija predvidljivija lakše nam se nositi s njom jer znamo što možemo očekivati a Vaša nećakinja trenutno treba predvidivost i sigurnost jer to dugoročno vodi uspostavljanju povjerenja.

Dodatno, što Vi osobno još možete učiniti kako bi joj pomogli jest zapravo njegovanje Vašeg odnosa koji imate s nećakinjom. Već i samo razumijevanje nekoga te pružanje podrške toj osobi kad se nalazi u teškom periodu je ono što može napraviti veliku razliku. Informacija da ima nekoga tko je čuje, primjećuje, ohrabruje može joj pomoći da se nosi s teškim i izazovnim situacijama na koje nailazi. Bilo bi dobro da joj objasnite da iako je prošla mnoge neugodne situacije da je i dalje bitna. Da to što joj se dogodilo se ne smije raditi nikome, i da Vam je žao što je to prošla. Također joj možete naglasiti i da ćete ju vi i drugi bitni odrasli u njenom životu (kojima je bitno da joj pomognu) štititi kako se ne bi ponovile takve situacije. Radite na Vašem odnosu, osnažite ju ohrabrenjima kada nešto napravi, naglasite joj njezin trud koji je uložila a ne konačan ishod kako bi popravila sliku koju ima o sebi (npr: „Uspjela si!“ , „Shvatila si kako to ide.“, „Odlučila si da ćeš to napraviti baš tako.“ , „Znaš jako puno o ...“, „Imaš ideju kako ćeš to napraviti.“, „Puno si razmišljala i onda si shvatila kako to želiš/trebaš napraviti...“ itd.). Naime, nakon što netko prođe kroz neugodne situacije nije neobično da se slika koju ima o sebi naruši. Svakako joj treba potpora i pomoć jer ovo što ste naveli da je proživjela je sigurno poljuljalo njezin unutarnji sustav vrijednosti. Iskustvo zlostavljanja koje je toliko trajalo zasigurno je bilo traumatsko za djevojčicu i bilo bi važno da dobije psihološku ili još bolje, psihoterapeutsku pomoć, kako bi to iskustvo proradila. S proradom tog neugodnog iskustva trebala bi se i nepoželjna ponašanja smanjiti.

Pružite joj nježnost, brigu – unatoč tome što se ponašala na neke ozbiljno neprihvatljive načine ona je i dalje dijete koje treba odrasle koji će joj pomoći da se nosi s mnogim promjenama koje joj se događaju. Njegujte svoj odnos s njom i ako ćete imati dodatna pitanja slobodno nam se javite. Sretno!