Moju kćerku (9) prijateljice ismijavaju, zadirkuju i izoliraju iz igre, a ona reagira ljutnjom i svađom

Moje poštovanje. Imam djevojčicu od 9 godina. Žali mi se već duže vrijeme da je njene dvije prijateljice, s kojima se druži još iz vrtića, u školi ismijavaju, isključuju iz igre ili ako je uključe onda dobije npr. ulogu čistačice ili neke učiteljice koju nitko ne voli i to joj naglase. U igri sudjeluje još nekoliko djevojčica koje ih navodno nagovaraju da se tako ponašaju prema njoj. Po njenim riječima te djevojčice sa strane su je više puta isključile potpuno iz igre s izgovorom da nema mjesta. Ponekad ju i zadirkuju u društvu pa joj se onda svi smiju. Ona se jako živcira zbog toga, pa sam joj rekla da na takve šale odgovara šalom i da će prestati sa zadirkivanjem kad se ona bude prestala nervirati. S druge strane te dvije njene prijateljice dođu kod nas i lijepo se igraju s njom van škole, a posebno kad dođu pojedinačno. Ja moram priznati da je i moja kćerka svađalački nastrojena kad je u pitanju nepravda. Za svoja prava se bori svađom. Ja nju stalno opominjem i ispravljam ali nadam se da će to usvojiti s vremenom.
Molim vas da mi pomognete nekim savjetom. Nisam pametna kako da je savjetujem u vezi s prijateljicama i kako da je usmjeravam.
Zahvalna mama! Mila

Draga mama,

vjerujem da je zahtjevno odlučiti u kojoj mjeri treba „intervenirati“ u odnose Vaše djevojčice i njezinih prijateljica, a u kojoj mjeri joj prepustiti povjerenje da će se ispravno postaviti i zaštititi se.

Prema načinu na koji ste opisali problem, vidi se kako dobro razumijete što se događa i kako uzimate u obzir i ponašanje djevojčica u različitim kontekstima, kao i ponašanje Vaše djevojčice.
Svakako bi bilo dobro razmisliti koliko često se događaju takve situacije (u kojima ju drugi isključe iz igre ili zadirkuju) u odnosu na situacije kada se lijepo igraju i bude joj ugodno u igri? Kako ona to doživljava? Koliko je to što ona doživljava za nju štetno? Osjeća li se često posramljeno, krivo, loše, manje vrijedno od njih? Ako je tako, važno je da intervenirate. Češće se u igri djevojčica može primijetiti upravo ta vrsta agresivnog ponašanja – isključivanje, omalovažavanje. S obzirom da je to teže primijetiti od fizičke agresije, ponekad treba puno više vremena da se na to reagira no važno je reagirati. Jer da se dijete može samo zaštititi od toga vjerojatno bi uspjelo, a ako se to učestalo ponavlja onda znači da joj treba pomoć odraslih u tome. Stoga mislim da je važno da se Vašu djevojčicu nešto više zaštiti od takvog stava vršnjakinja prema njoj.

U pismu ste naveli da se takve situacije znaju događati u školi. S obzirom da su sada praznici i da će se djevojčica u drugim kontekstima družiti s vršnjacima bilo bi dobro obratiti pažnju hoće li se ponoviti taj obrazac. Ako pretpostavimo da hoće onda možete primijeniti nešto od ovoga navedenog u nastavku. Ukoliko neće, već do toga dođe tek po povratku u školsko okruženje važno je skrenuti pažnju učiteljici na to.

Kada znate da će djevojčica biti u okruženje gdje se to češće događa ok je skrenuti pažnju odrasloj osobi koja je tada u blizini na to da će možda trebati intervenirati u igru te da igra u tom kontekstu neko vrijeme bude pod nadzorom. Tada ukoliko dođe do omalovažavanja ili isključivanja treba reagirati i potaknuti djevojčicu da se zaštiti ili joj pokazati primjerom kako da to učini, a da pri tome ne povrijedi druge.

Kada dajemo savjete djeci kako se postaviti u situacijama kada trebaju postaviti granicu vršnjaku, važno je da upute budu vrlo jasne i kratke. Jer u samoj situaciji kada se to događa, dijete je već pod određenim stresom, a tada nema puno kapaciteta za razmišljanje i prisjećanje dugačkih objašnjenja koja dobiju od odraslih. Stoga naputak da jasno i čvrsto kaže „stop“, „ne“, „neću tako“ može biti koristan. Kao i to da se obrati odrasloj osobi koja je tada zadužena za sigurnost djece (npr. učiteljici).

Što se tiče toga što kažete da Vaša djevojčica također ponekad reagira svađalački, to može imati dvije strane. Naime, ukoliko se snažno i jasno zauzima za sebe, a da pri tome ne vrijeđa drugu stranu, to je onda u redu. Jer vjerujem da se osjeća frustrirano zbog nepravde koju osjeća pa onda kada se zauzima za sebe, teško to može biti na miran i opušteni način. Povrijeđenost, osjećaj usamljenosti, sram i ostali osjećaji nužno stvaraju frustraciju,a onda i negativne misli te napeto tijelo. Treba joj pomoći kako s time tada upravljati. Važno je da joj se pomogne da čak i u situacijama kada je frustrirana i dalje može birati riječi i ne vrijeđati drugu stranu.

Djeca najbolje uče kada su opuštena, stoga se doma možete igrati na način da recimo Vaša kćerka glumi tu djevojčicu koja ju isključuje (ili upravlja nekom lutkicom koja glumi tu djevojčicu), a da vi kroz svoj lik pokažete ponašanje koje želite od svoje djevojčice u takvoj realnoj situaciji. Ok je pokazati i realne osjećaje koje ona tada ima (da ju to ljuti, smeta…). Na taj način će djevojčica lakše primijeniti to ponašanje u realnoj situaciji kada do toga dođe.

U svakom slučaju, odlično je što ste primijetili što se događa i što ne umanjujete važnost situacije. U godinama u kojima je Vaša kćerka, djeci su vršnjaci jako važni pa tako i poruke koje dobivaju od njih. Stoga, iako je normalno da ponekad svako dijete ima neugodno iskustvo, važno je uočiti kada je to obrazac koji se često ponavlja i u kojem djetetu treba pomoć odraslih, a čini se da ovo je takva situacija.
Sretno!

TEA KNEŽEVIĆ

mag. psih. i certificirani terapeut igrom
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori