Moj zaručnik je ovisan o kockanju, imamo malu bebu i život mi se raspada

Poštovani, kocka, ovisnost, bolest.. ne znam kako započeti pitanje. Međutim moj zaručnik je ovisnik. Na početku nisam mislila da je to veliki problem, jer ga je on dobro skrivao, ali sad kad su počele laži koje ne drže vodu sam uvidjela da je njemu došla voda do grla. On ne vidi spas u rješavanju problema razgovorom nego u alkoholu i na samom kraju suicidu. Imamo malu bebu, planirali smo napravili stan, uzeli kredit na 10 godina, ali novca više nema. Ja nisam preuzela inicijativu nad novcem jer sam smatrala da odrasla osoba mora za sebe znati što je dobro a što ne. Pošto je i beba bila na putu, mislila sam da će sve biti u redu i da će se promijeniti.
On radi, ima stalan posao, njegovi prijatelji i društvo pokušali su s njim razgovarati o njegovom problemu. Spremni su mu pomoći, ali on ne želi pomoć. On se smije na svotu koju je izgubio. Meni srce stane dok se sjetim. Dečki ga polako više ni ne zovu, jer vide da sve ide u krivom smjeru. Njegova sestra i roditelji dali su meni zadatak neka ga ja “izliječim” tj preusmjerim na dobar put. Nitko ne misli na mene i na moju bebu, oko koje se treba brinuti. Ja s njim razgovaram svakodnevno, vidim na njemu da mu nije svejedno. Jedan tjedan je dobro, držimo se rasporeda koji imamo i dogovora, ali kad dođe 15. u mjesecu ili kraj mjeseca, onda je kaos. Moram napomenuti da sam sad ja preuzela njegove financije. Jer vidim da vrag uzima šalu. On radi u kafiću, u stalnom je kontaktu s novcima i alkoholom. Sad se sve češće opija, svađa sa mnom. Postao je osoba kakvu ne poznajem. Vrijeđa sebe, naziva se ološom i lošim ocem. Mene psihički slama, da bi me ucijenio kako će počiniti samoubojstvo, jer samo u tome vidi izlaz.
Ne znam što i kako učiniti. Molim neki savjet. Hvala unaprijed

Draga čitateljice,

iskreno suosjećam s Vama zbog cijele situacije u kojoj ste se našli. Vjerujem da je vrlo teško kada se između partnera ispriječi ovisnost, a posebno kada u tom odnosu niste samo vas dvoje već i zajedničko dijete.

Konkretan savjet što da učinite Vam ne mogu i ne smijem dati – ta odluka mora biti Vaša, no ono što Vam kao stručnjak mogu reći a što Vam može pomoći u donošenju odluke jest da nitko od nas nema sposobnosti da „izliječi“ odnosno preusmjeri na dobar put drugu osobu. Pa čak niti stručnjaci koji rade u pomagačkim profesijama. Ukoliko ne postoji volja druge osobe, ukoliko ona smatra da problema nema ili ga sama ne želi riješiti, tada su bilo kakvi pokušaji s druge strani osuđeni na propast. Vi kao zaručnica možete biti podrška, no Vaša volja za promjenom nije dovoljna. Tu volju mora imati Vaš partner da bi došlo do pomaka.

Ono što bi Vam željela naglasiti jest da odgovornost o tome što Vaš partner hoće ili neće učiniti zaista nije na Vama – opet ponavljam da mu možete biti podrška, no i dalje ni na koji način ne možete utjecati na njegove odluke, kakve god one bile.

Ne znam koliko dugo traje cijela ova situacija, no ukoliko se stvari već duži period ne mijenjaju unatoč Vašim razgovorima, dogovorima itd. tada je vrijeme da se zapitate gdje ste Vi i Vaše dijete u cijeloj priči. Smatram da je važno da osvijestite što Vi želite i koliko ste još dugo spremni vlastite potrebe, želje i prioritete zapostaviti do trenutka kada (i ako) Vaš zaručnik shvati da ima problem. Koliko ste spremni dijete odgajati u obitelji u kojoj evidentno stvari ne funkcioniraju jer je tata ovisnik. Vjerujem da nijedna odluka nije laka i da svaka nosi određene posljedice. Za neke posljedice zaista niste Vi odgovorni – partnera niste Vi „gurnuli“ u ovisnosti (niti ste to mogli, to je bila njegova odluka), niti ga iz iste te ovisnosti možete „izvući“ bez njegove volje, niti ste odgovorni za odluke koje on donosi.

Sa zaručnikom možete razgovarati, predložiti mu stručnu pomoć i suočavanje s ovisnošću – ukoliko on to prihvati, tada mu jedino možete biti podrška. Ukoliko on to ne prihvati, tada je na Vama da vidite što ćete dalje – ustrajati i dalje na  borbi s neizvjesnim krajem, ili pak odlučiti da svoj životni put nastavite u drugom smjeru, u smjeru u kojem će u fokusu biti dobrobit Vas i Vašeg djeteta.

U svakom slučaju želim Vam puno sreće i hrabrosti.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori