Od 7 mjeseci se počeo samoozljeđivati ali smo to suzbili (prema savjetima koje smo našli na vašem portalu), ali se i dalje često ozljeđuje zbog nepažnje. Stalno juri, buči i nikada ne miruje. Odveli smo ga u igraonicu i tome se jako radovao. Kroz pola sata prelistao je desetak knjiga i "poigrao se" sa svakom igračkom i za njega je igraonica završila jer mu više ništa nije bilo zanimljivo. Neke glasove može izgovoriti ali ih rijetko izgovara jer mu se ne da. Njegova reakcija na puzzle koje zna složiti uglavnom je "pa kad ja to ne znam". Iako zna i može obuti tenisice uvijek kaže da ne može prije negoli pokuša. Ima još toga, ali zanima je li takvo ponašanje normalno i postoji li mogućnost da prestane jer ne želim da dođe dan za polazak u školu pa da se hvatamo za glavu? KP
Draga mama,
prije svega moramo napomenuti kako su djeca po svojoj prirodi znatiželjna i ne izbjegavaju određene aktivnosti zato što ih ne zanimaju nego zato što su im teške. Iz Vašeg maila može se zaključiti kako Vaš mališan od rođenja pokazuje znakove hiperaktivnosti i teškoće pažnje i koncentracije.
Ponašanja koja opisujete ometaju njegov normalni rast i razvoj i zbog toga ih ne možemo tretirati kao normalnu fazu u razvoju. Vaše dijete, vrlo vjerojatno, nije u mogućnosti svoju pažnju usmjeriti na određenu aktivnost na dulji period, te nema koncentraciju saslušati i pogledati što mu pokazujete u želji da ga npr. naučite obuvati tenisice.
Nemogućnost uočavanja opasnosti i ozljeđivanje mogu se pripisati teškoćama pažnje ali i potencijalnoj disfunkciji senzorne integracije.
Bilo bi iznimno važno napraviti procjenu djetetovih sposobnosti na svim područjima njegova razvoja (to možete učiniti u našem Kabinetu) i uključiti dijete u razvojne programe kako bi do polaska u školu sustigao svoje vršnjake u svim segmentima razvoja.
Stela Horvat, prof. rehabilitatorKabinet Korneo