Moj 7,5 godišnji sin koji je ove godine krenuo u školu, na stres reagira povraćanjem. Oduvijek je tako, kod njega nikada nije bilo bacanja po podu, vikanja ili plakanja, već je u jednoj dobi počeo povraćati. Molim Vas savjet kome se obratiti i što napraviti. Školski dani prolaze a njegov stres je sve veći. Inače je dijete koje je vrlo odgovorno, sjajno u školi, ali je emotivac i "dobrica" pa se bojim kako će sve to djelovati na njega i odnose s ekipom u razredu. S njim se redovito razgovara, puno vremena provodi s roditeljima i sekom koju obožava, bavi se sportom i vrlo je društven, uglavnom jedan veseli skoro osmogodišnjak. Unaprijed zahvaljujem, zabrinuta mama. Martina
Draga mama,
odlično je što ste primijetili da Vaš sin povraća u trenutcima kada je prisutan određeni stres i što shvaćate da se radi o psihosomatskoj reakciji. Drago mi je čuti da ste jako zadovoljni i ponosni na svoje mališane.
Problem koji opisujete kod svog sina može se ublažiti i riješiti na način da ga se potakne da emocije izražava adekvatno i otvoreno. Odnosno kada je ljut, da to jasno da do znanja drugoj osobi, kada ga nešto muči da to verbalizira i sl. Vi mu možete pomoći u tome tako da ga potičete na to kroz korištenje empatičkog reflektiranja. To bi značilo da na glas, empatički, izgovorite ono što mislite kako se dijete u nekom trenutku osjeća ili što misli. Npr. čini mi se da ti se baš i ne sviđa ova igraonica, Izgledaš zabrinuto, Baš se pitam što te naljutilo, Djeluješ mi tužno... Na taj način i on će sve više učiti osvješćivati svoje emocije i na takav način ih izražavati. Tako ćete ga potaknuti da emocije više iskazuje na van umjesto da ih zadržava unutar sebe. Možete ispričati neki svoj primjer kako Vi reagirate kada ste ljuti, tužni, uplašeni.
Ukoliko ste iz Zagreba ili blizine, možete nam se javiti na savjetovanje ili da se dijete uključi u tretman terapije igrom s obzirom da je to područje kojim se bavimo. Lijepi pozdrav,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom