godine života pohađala je vrtić u poliklinici Suvag zbog govornih problema jer nije željela pričati a kad je, pričala je nekim svojim jezikom. Sad je sve u redu s govorom, ali ovaj prvi navedeni problem nisu niti stručnjaci koji su tamo s njom radili uspjeli u te dvije godine riješiti. To se je nastavilo i zadnju godinu u vrtiću u našem gradu gdje je s njom radila i vrtićka psihologica. Kada je krenula u prvi razred ništa se nije promijenilo. S njenom učiteljicom dobro surađujemo i kad su djeca primijetila i tužila je da ona to radi, uspjela je nekako izgladiti stvar. Ali sad je to već problem.
U razredu imaju kutiju u koju stavljaju papiriće s raznim temama i problemima i grupa djece je napisala da je "ona" dirala "spolovilo" (do sada su govorili "žabica" ili "piša") te je lizala ruku i poslije je dirala njihove stvari te da njih to smeta. Ona je cijelu smjenu u školi proplakala, kud je hodala, tud su suze padale. Inače je jako inteligentna djevojčica, učiteljica kaže jedna od najboljih u razredu, ali je jako ravnodušna prema svemu. Njoj je baš svejedno kakvu ocjenu dobije, oko ničega se ne brine. Sve ove godine to smo pokušali riješiti na razne načine. Razgovorom (tada je bila posramljena i obećavala je da to više neće raditi), objašnjavanjem, stalno sam mislila mala je, ne razumije. Zatim je slijedila ljutnja i kažnjavanje s moje strane. Bilo je perioda kada to nije radila i tada sam ju nagrađivala.
Strah me je 5. razreda, djeca će je izopćiti, izbaciti iz društva, odgurnuti od sebe kada uđu u pubertet. Da li prekasno tražimo pomoć? Da li smo sve ove godine problem gurali pod tepih? Da li joj je potrebna stručna terapija ili smatrate da možemo to sami riješiti? Ova zadnja situacija u školi nas je jako pogodila. Molimo Vas za pomoć jer više ne znamo kako dalje. Unaprijed veliko hvala.
Draga mama,
vidi se da ste brižna mama koja želi samo najbolje za svoju djevojčici. Vjerujem da niste sigurni je li ponašanje Vaše djevojčice u redu i kako bi bilo najbolje da reagirate. Važno je znati da je potreba za samozadovoljavanjem prirodna i u dječjoj dobi nije povezana sa seksualnosti. Djeca ga najčešće koriste kao mehanizam opuštanja kada su napeta, pod stresom, ili im je samo potrebna utjeha.
Po onome što ste naveli u pismu izgleda da Vaša djevojčica koristi samozadovoljavanje kada se nalazi u za nju stresnom razdoblju te joj vjerojatno ono tada pomaže da se uspije opustiti i nositi s promjenama. U svakom slučaju to nije nešto što je za dijete štetno, već nam samo govori o tome da je dijete to otkrilo kao način samosmirivanja i samoopuštanja. Kada ne uspije zadovoljiti potrebu opet počinje s tim ili može početi s nekim drugim ponašanjem koje će imati sličnu funkciju, odnosno funkciju zadovoljenja te potrebe. Ona trenutno ne zna na koji drugi način može postići to olakšanje, tj. ne zna neku alternativu i baš tu joj treba Vaša pomoć ili/i pomoć učiteljice kako bi joj pružili ideju što može raditi umjesto toga. Pri smišljanju alternative važno je voditi računa da kroz ponuđenu alternativu ona može zadovoljiti potrebu koju je zadovoljavala kroz samozadovoljavanje. U svakom slučaju važno je voditi računa o tome da se dijete ne osjeti krivim za to što radi.
Naveli ste da se Vaša djevojčica samozadovoljava na javnim mjestima tj. školi. Vrlo je važno da ju ne kažnjavate te da ju ne dovedete u situaciju da se osjeti krivim ili posramljenim zbog svog čina. S druge strane treba naći način da joj se objasni kako je to njezina privatna stvar te da takve radnje nisu poželjne kada je okružena drugim ljudima. Potrebno joj je nježno objasniti da je to u redu i normalno te da se to čini dok smo sami (primjerice u svojoj sobi). Kako roditelji ne mogu, a ne bi ni trebali utjecati na to da se dijete prestane samozadovoljavati puno je bolje razgovarati i naučiti dijete kada je poželjno to raditi. Također, razmislite kako joj kroz dan možete pomoći da se opusti na druge načine; kroz igru, odlazak u park, pomaganje da stekne novo društvo u novoj okolini, zajedničko uključivanje u aktivnosti koje voli.
Za bolje razumijevanje toga što se događa kod djevojčice ili za dodatan rad s njom možete se opet javiti dječjem psihologu, a dodatne informacije o ovoj temi možete pročitati OVDJE.