Uspijeli smo saznati da je prespor zbog smijeha i pričanja druge djece pod satom i da mu se u takvim uvjetima teško koncentrirati na nastavu, pod dnevnim boravkom kod druge učiteljice je tišina i on sve napravi, nekad i više nego što treba. Kod kuće isto radi bez puno problema. Kako reći učiteljici da utiša učenike i da ne izlazi iz učionice pričati na mobitel? Ona kaže da je on jednostavno prespor i da mu sve odvlači pažnju, što je istina, ali na dnevnom boravku sve super radi. Ili kako njega naučiti da ne obraća pažnju na drugu djecu, jer ipak druga djeca sve napišu, ne smeta im smjeh, šuškanje, pričanje... zahvalna mama Draga mama,
drago mi je čuti da Vam je moj prethodni odgovor pomogao i da ste došli do odgovora zašto Vas sin ima problema koje ima. Prema ovome što ste napisali, on ima problema sa zadržavanjem pažnje u ometajućim situacijama. To može biti genetski faktor. Ako je tome tako, onda on mora naučiti kako će se nositi sa tim situacijama. Premda bi za njega bilo od velike pomoći da učiteljica utiša učenike, to bi bila svojevrsna umjetna situacija za Vašeg sina i napravila bi mu medvjeđu uslugu. Naime, ako to uspije napraviti (što je vjerojatnije da se neće dogoditi), u višim razredima osnovne, a kasnije i srednje škole, žamora će sigurno opet biti. Dakle, ono što Vi i on možete učiniti jest naučiti kako se nositi s tom situacijom. To bi moglo izgledati nešto poput sljedećeg:
1. priznavanje ometajućih faktora – kada ste kod kuće i kada primijetite da ga je nešto omelo, recite to na glas npr. sirena je prošla blizu naše kuće pa si dignuo pogled ili čuo si mlađu sestru kako je zaplakala - to funkcionira kao i kod osjećaja – ok, to sam ja, omelo me 2. drugi korak bi bio da nakon prihvaćanja da si takav kakav si, da nastaviš raditi – ok, omelo me, ali ja to želim završiti 3. kada ga ponovno prekinu, ostati miran i ponovno si reći nešto poput (tj. prvo to Vi činite za njega, kako biste ga naučili) – mene ometaju zvukovi sa strane, ali ja ću unatoč tome uspjet završiti zadatak 4. kada završi, unatoč ometajućim faktorima, osvijestite njegov uspjeh – djeci koja imaju poteškoće u pažnji, završavanje zadataka u takvim uvjetima veliki je uspjeh i to im treba priznati i reći nešto poput: „uspio si unatoč svim ometajućim faktorim“ sa tonom ponosa i zadovoljstva zbog toga
Neće biti lako i moguće je da će biti jako puno prekida. Vjerojatno i frustracija. Znam iz osobnog iskustva koliko je teško zadržati pažnju ponekad, osobito u predmetima koji nisu toliko zanimljivi, no treba biti uporan. S godinama postaje sve lakše.
Možete mu dodatno pomoći tako što ćete zajedno napisati ovakve rečenice podrške koje može imati sa sobom u školi kada Vas neće biti u blizini. Mogu mu olakšati da se sjeti da on može nastaviti i fokusirati se.
Također, možete ga potaknuti da nacrta te faze i te sličice da drži na radnom stolu ili u pernici: 1. on rješava zadatke 2. netko/nešto ga omete, on pogleda što je to, ostaje miran 3. vraća se natrag na zadatak 4. završava zadatak 5. osjećaj uspjeha i ponosa
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom