Ja sam živjela s njim zadnje 3 godine jer su se on i mama (koja je tijekom te 3 godine živjela u drugoj državi) razveli. Moj otac je bio agresivna osoba, nezadovoljan svojim životom i svim onim što se događalo oko njega. Bio je alkoholičar, bolovao od PTSP-a, bio je ranjavan u ratu itd. Moju mlađu sestru (12) poštovao je i pomagao joj, sve joj je bilo dozvoljeno. Na mene je uvijek svaljivao svu krivicu, povisivao ton, prijetio. Nismo imali normalnu komunikaciju. Imam osjećaj da je takav odnos uzrokovao i u meni ovo agresivno ili temperamentno (ne znam kako se ispravnije izraziti) ponašanje. I u školi i općenito, kada meni ili nekome drugome netko nešto pogrdno kaže, u meni se upali neki “okidač” te odmah krenem govoriti sljedeće: “šta ti imaš meni tako govoriti, hoćeš da ti ja pokažem?” Možda je ovo čudno ponašanje za curu ( išla sam na kickbox pa imam snage i udariti), ali ja jednostavno to ne mogu kontrolirati. Nikada nisam bila jedna od onih cura koje, kada im netko nešto pogrdno kažu: “nemoj, molim te" ili nešto sl. Ja idem u drugu krajnost. Imate li možda savjet kako da se kontroliram i da postanem “normalna?” Puno bi mi to značilo jer ovakvim ponašanjem udaljavam od sebe i osobe koje volim. Hvala!
Draga čitateljice,
prije svega jako mi je žao što je tvoj tata poginuo. Ne znam imaš li u ovom trenutku podršku od nekog s kim si bliska, no svakako bi bilo dobro da je potražiš. Izgubiti člana obitelji – pa čak i člana s kojim nismo imali idealan odnos je prilično stresno. I ako nemamo s kim proraditi svoje osjećaje, podijeliti sve što nas muči (i vezano i nevezano uz gubitak) može nam biti još teže.
Što se tiče tvoje agresije, i sama si dobro zaključila da postoji vjerojatnost da si preuzela obrazac ponašanja koji si vidjela. Taj isti obrazac se može promijeniti ukoliko dovoljan broj puta ponavljaš drugačije. Kako ga promijeniti?
Prvi korak si već napravila a to je da si osvijestila da reagiraš preagresivno. Idući korak jest da prije nego što nešto kažeš počneš u sebi brojati. Fokusiraj se na brojke. Jedno istraživanje kaže da nam treba 90 sekundi da nas onaj prvi val ljutnje prođe. Ako u tom prvom valu brojiš, spriječila si onu svoju najgoru reakciju. Nakon brojanja razmisli što možeš reći i kako reagirati, a da to bude ok za tebe i za one oko tebe.
Ponavljaj, ponavljaj, ponavljaj. Možda će ti na početku trebati malo vremena da se uhodaš u automatsku reakciju brojanja, no sigurna sam da ćeš uz vježbu doći do cilja.
Ako ti je ovo prekomplicirano, moj savjet je da se javiš školskom psihologu/pedagogu i popričaš s njim.
Šaljem ti podršku.