Kako da se “prisilim” na učenje i riješim “visenja” na mobitelu?

Pozdrav, imam 17 godina i idem u 3. razred gimnazije. Imam problema s učenjem i ne znam kako to poboljšati. Ako ne učim/ne naučim uvijek imam grižnju savjesti. U osnovnoj školi sam prolazila s 5.0, a u srednjoj se više ne mogu natjerati na učenje. Provodim dosta vremena na mobitelu, viseći po društvenim mrežama, samo da ne učim (a sve već pripremim za učenje). Nisam više sigurna je li razlog mog neučenja samo mobitel? Ne znam može li se to više nazvati lijenošću, osjećam se bespomoćnom jer ne znam kako da se “uhvatim knjige.” Dat ću Vam jedan primjer: sada je 4 ujutro, dižem se u pola 7, a ja već od ponoći pokušavam nešto naučiti, ali se ne mogu natjerati da krenem i da se odvojim od mobitela. Nakon toga ću se tući po glavi što nisam naučila. Ne znam više kako si pomoći, kako da počnem učiti? Ne smijem si dopustiti neuspjeh u školi.

Draga čitateljice,

prije svega smatram da bi bilo najbolje da se obratiš direktno odrasloj osobi od povjerenja – hoće li to biti roditelji, školski psiholog, razrednik/razrednica ili netko treći, najvažnije je da je to osoba kojoj vjeruješ i kojoj se možeš povjeriti. Preko pisma gdje je komunikacija jednosmjerna i gdje nedostaje jako puno informacija, teško je dati jednoznačan savjet koji će ti instant pomoći. No, vjerujem da će neke stvari koje ti napišem i pitanja koja ti postavim raširiti vidike i pomoći da se usmjeriš na rješenje problema.

Kažeš da si u osnovnoj školi prolazila s 5.0 i da sada imaš problema jer se ne možeš uhvatiti knjige. S obzirom na to da si 3. razred gimnazije, kakav je tvoj uspjeh bio u prva dva razreda srednje škole? Je li to bio vrlo dobar ili odličan uspjeh? Ako je uspjeh bio vrlo dobar, to su i dalje jako dobri rezultati i manja diskrepanca između osnovne i srednje škole se može pojaviti zbog zahtjevnosti, vremena potrebnog za prilagodbu itd. Mnoga djeca imaju nešto niži uspjeh u srednjoj školi u odnosu na osnovnu. Vjerujem da i u svojoj školi nisi jedina.

Nadalje, što se tiče vremena koje provodiš na mobitelu – ako misliš da upravo zbog toga ne učiš, savjet je da mobitel koristiš kao nagradu tek kada nešto naučiš. Tu ti mogu pomoći i roditelji (ili odrasli s kojima živiš) na način da je mobitel kod njih dok ne završiš. Nađi saveznika koji će ti pomoći u tvojoj „misiji s mobitelom“.

Ako imaš problema s motivacijom, prije nego kreneš učiti imaj na umu koja je svrha toga; zašto ti je važna ocjena; što to učenje za tebe znači i što ti sve dobro donosi. Prisiliti se da „naštrebamo“ dio gradiva iz povijesti može biti jako teško ako na to gradivo gledamo kao na nešto što nas sprečava da uživamo/odmaramo/spavamo itd. No, ako na tu povijest gledamo kao na nešto što će nam jednog dana (vrlo skoro) biti ulaznica za željeni fakultet, zanimanje koje volimo itd., tada je puno lakše prionuti na posao i naučiti. Uvijek imaj na umu svrhu.

Što se tiče tvog stila učenja – prati samu sebe i gledaj kojim putem najbrže upijaš informacije: tako da ispisuješ gradivo, gledaš slike, grafikone itd. ili tako da čitaš na glas, prepričavaš si gradivo ili pak da isprobaš neku vježbu, pronađeš nešto dodatno na internetu i slično. Svatko ima svoj stil koji mu pomaže da brže usvoji gradivo. Pronađi svoj i iskoristi ga.

Svi ovi savjeti ti mogu biti od koristi, no na kraju bi još jednom voljela ponoviti da bi svakako bilo bolje za tebe da se direktno obratiš odrasloj osobi od povjerenja.

Držim fige.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori