Naravno, tu su bila prisutna stalna buđenja ali bi ju nakon ponovnog uspavljivanja opet stavili da spava sama u krevetiću. Prije 5 mjeseci krenula je u vrtić, a samim time i mama na posao. Zadnja dva mjeseca sve više i sve intenzivnije traži da spava s nama u krevetu - mi smo ju par puta stavili jer uz tako česta buđenja ujutro nismo bili u stanju ni hodati, a kamoli odraditi posao cijeli dan i opet se baviti djetetom navečer. Zanime me trebam li to sada već u korijenu rješavati tj. pokušati ju odvuknuti i ako da, na koji način?! Ili trebam pustiti da i dalje spava s nama? Unaprijed hvala i lijepi pozdrav!IK
Draga mama,
spavanje djeteta s roditeljima u krevetu je stvar navike. Na pitanje trebate li tu naviku u korijenu sasijeći ili ne, ovisi samo o vama i vašim željama. Naime, ako se dijete navikne spavati s vama u krevetu, tada nećete moći očekivati od svoje curice u dobi od primjerice 6, 7 godina da sama od sebe odluči prestati spavati s vama i ode u svoj krevetić. Tada ćete morati s njom prolaziti kroz proces odvikavanja i privikavanja na vlastitu sobicu i krevet.
Ako želite već sada da vaša curica spava u svojoj sobici, budite uporni u svojim zahtjevima. Kada zaplače utješite je, kada ju je strah zaštitite je i svaki put izađite iz sobe s jasnim stavom da je to njezina soba i da će u njoj spavati. S vremenom će se adaptirati i prihvatiti novu situaciju kao normalno stanje.
Možete kroz igru s plišanim životinjama „odigrati“ igru kako neka plišana životinja npr. njezin omiljeni medo ide spavati u brlog pored mame mede i tate mede. Igra neka završi kako je medo sretan i ponosan što spava sam.
Sretno!
Kristina Bačkonja, dipl. psihologCentar Proventus