Izrazito teška prilagodba na vrtić kod 6-godišnjaka

Poštovana, imam sina od 6 godina, početkom rujna je krenuo u vrtić i nikako da se prilagodi, ujutro plače, povraća, ne želi ići, govori da želi ostati doma, da će ići sutra, odbija jesti u vrtiću.
Na početku je bilo relativno sve ok, ali čim se razbolio (grlo, temperatura) ostao je doma i onda opet problemi.
Najviše voli biti doma i odbija se družiti s drugom djecom koja ga pozovu na rođendan u igraonicu jer zna da će tamo biti sam bez mame. Ne želi se upisati niti na jedan sport jer zna da će i tamo morati biti sam. Pun je nekakvih strahova. Molim Vas za savjet. Hvala.

Draga mama,
polazak u vrtić i prvo odvajanje od roditelja velika je promjena za cijelu obitelj. Svaka promjena zahtjeva od djeteta određenu prilagodbu pa tako i polazak u vrtić. Vrijeme prilagodbe specifično je za svako dijete. Ono ovisi o djetetovoj dobi, njegovu temperamentu te iskustvima koje je imalo do tada: je li se do sada odvajalo, je li imalo kontakt s većim brojem djece, je li bilo bolesno ili imalo druga stresna iskustava u životu. Nekoj djeci trebat će malo duže razdoblje za prilagodbu. Kažete da do tada nije bio često odvojen od Vas što cijelu situaciju malo otežava i vjerujem da Vam nije lako naći način kako olakšati svom sinu. Njegovo nedavno oboljenje i izostanak iz vrtića vjerojatno su doveli do produljenja procesa njegove prilagodbe. Ono što Vi možete činiti jest da normalizirate njegove osjećaje, npr. reći mu da vidite da mu je baš teško kada treba ići u vrtić i biti odvojen od Vas i sl.

U razdoblju privikavanja na boravak u vrtiću pojedina djeca neće pokazivati nikakve reakcije na promjenu sredine i novu okolinu, a druga će možda svoju nelagodu izražavati vrlo burnim reakcijama i izraženim problemima na fiziološkom (npr. problemi s hranom ili spavanjem, povraćanje) ili emocionalnom planu (npr. plakanje, frustracija, ljutnja, agresivnost). Određena razina nelagode smatra se normalnom i očekivanom za djetetovu dob i situaciju u kojoj se dijete našlo. Za djecu u dobi od 5 – 6 godina (u kojoj je i Vaš dječak), karakteristično je da mogu pokazati svoje negodovanje vezano za odlazak u vrtić. Jednom kada uđe u vrtić i kada se uspije opustiti vjerojatno se uspije zaigrati s drugom djecom i uživa u druženju s drugima. U ovom periodu jako je važno da Vi imate pozitivan stav prema vrtiću. Vjerujem da ste zabrinuti što Vaš dječak negoduje zbog odlaženja u vrtić i raznih načina na koje pokazuje da ne želi ići. Upravo tu zabrinutost on vjerojatno osjeća na dubokoj nesvjesnoj razini. I ma koliko mu Vi pričali kako je u vrtiću lijepo i kako će se krasno igrati, on „čuje“ i onu drugu neverbalnu poruku.

Budući da ste spomenuli da Vaš dječak ima slične reakcije i u drugim situacijama – primjerice kada od njega zahtijevate nešto što on ne želi činiti – moje pitanje Vama jest kako obično postupate u tim situacijama? Što se tada obično događa? Ako je Vaš obrazac da u konačnici popustite pred njegovim zahtjevima, odnosno da niste dosljedni, to je za njega jasna poruka da ukoliko bude dovoljno uporan da će dobiti ono što želi. Na to možete utjecati jedino vlastitom dosljednošću. Pri tome je važno da Vaš sin dobije poruku da vidite kako je ljut/uznemiren/tužan, no da ćete se unatoč tome držati onoga što ste rekli (ili još bolje, onoga što ste se prethodno s njim dogovorili).

Adaptaciju mu još možete olakšati i tako da zapišete sve pozitivne prilike, mogućnosti, stvari, osobine koje će vaše dijete dobiti i razviti u vrtiću (zajednici s drugom djecom). To će pridonijeti Vašem sigurnom pristupu kada ga vodite u vrtić. Možete ga potaknuti da uzme svoju omiljenu igračku ili predmet sa sobom, tako da ima uz sebe nešto poznato što će mu pružiti osjećaj sigurnosti. Razgovarajte s njim o strahovima koji ga muče (čega ga je točno strah u vrtiću) – nemojte ga razuvjeravati da se ne treba bojati tih stvari već ga shvatite ozbiljno ali mu svojim stavom i ponašanjem pokažite da se može osjećati sigurno. Trudite se imati isti ritam tijekom dana kako bi dijete moglo predvidjeti što će se dogoditi, struktura i urednost događanja pomoći će mu da se lakše opusti dok Vas nema. Uvijek poštujete dogovore o tome kad ćete ga pokupiti iz vrtića, a ako se nešto nepredviđeno dogodi javite se tetama i zamolite ih da prenesu novosti djetetu kako bi i dalje imao osjećaj kontrole i sigurnosti. Razgovarajte s djetetom kod kuće što će raditi dok vas nema; ukratko mu opišite dan; govorite mu o tetama koje će ga čuvati. Pokažite djetetu da razumijete kako se osjeća, primjerice „Znam da želiš da ostanem. I ja bi voljela da mogu ostati, ali moram ići na posao.” Kada se vratite po dijete, dajte mu vrlo jasno na znanje da ste sretni što ga ponovno vidite.

Također, možete doma kroz igru pomoću figurica ili plišanih životinja proigravati situacije u kojima se osjeća nelagodno i kroz igru mu opisivati moguće scenarije u različitim okruženjima i tako mu širiti moguća socijalna ponašanja (npr. zeku je strah ostati sam u vrtiću, pesek se boji ostati sam u igraonici i sl.). Tako mu dajete do znanja da je u redu biti tužan ili prestrašen, a ujedno ga učite kako može riješiti situaciju ili si olakšati vrijeme provedeno u vrtiću. Naravno, važno je što više ga ohrabrivati (ali to činiti na nenametljiv način).

I na kraju, uvijek je dobro tražiti savjet i od odgojiteljica ili psihologa u vrtiću – kako da zajednički Vašem dječaku olakšate prilagodbu.
Sretno!

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori