Inače dobar i obziran dječak udara svog najboljeg prijatelja

Poštovani, majka sam dječaka od 3,5 godine koji pohađa vrtić te si je pronašao najboljeg prijatelja s kojim se gotovo cijelo vrijeme igra. Ponekad iz nikakvog vidljivog razloga ga udari ili gurne, na što ovaj naravno odreagira plačem. Inače, takav obrazac ponašanja ne primjenjuje u igri s drugom djecom, čak s djecom koja mu i nisu simpatična postupa obzirno i neagresivno. Puno pričamo o neprihvatljivosti takvog ponašanja, o tome kako se igrati i kako udarce nikada ne koristimo. Htjela bih to nekako riješiti jer stvarno obožavaju jedno drugo. Tete u vrtiću su mi potvrdile da nije sklon nasilnom ponašanju, već je jako zaigrano i dobroćudno dijete. Što još mogu učiniti ako se to bude ponavljalo?

Draga mama,

drago mi je čuti kako je Vaš dječak pronašao prijatelja s kojim se voli igrati. Vaš dječak je još malen i normalno je da se kroz razvojne faze koje prolazi i nove situacije i uloge u kojima se nalazi ponekad javi ponašanje oko kojega će mu trebati Vaša pomoć da ga zamjeni prihvatljivijim. Prema Vašem pismu izgleda kao da je ponekad teško prepoznati uzrok frustracije koja se javi kod Vašeg dječaka nakon čega on reagira udaranjem ili guranjem prijatelja. Super je kako ste postavili jasnu granicu da se udarci ne koriste i sljedeći korak je da mu pomognete da osjeti kada mu se javlja frustracija zbog koje dolazi do potrebe udaranja ili guranja. To možete empatičkim reflektiranjem, odnosno izgovaranjem osjećaja i svega onoga što mislite da se u Vašem dječaku događa ili što on misli. Tim izgovaranjem zapravo pomažete svom dječaku da osvijesti i prepozna što mu se događa kako bi onda mogao razvijati samokontrolu i mijenjati svoje ponašanje. Kada se ponovi situacija s guranjem ili udaranjem možete postaviti granicu na sljedeći način koji uključuje i empatičko reflektiranje, ali i podučavanje kako može reagirati umjesto guranjem ili udaranjem, npr. „Stop! Petre ne udaramo/guramo druge. Vidim da te nešto naljutilo/muči/, no druge ne udaramo/guramo. Kada te nešto ljuti/muči možeš lupiti nogicom od pod (pokažite mu kako i neka i on to napravi)/ možeš se maknuti od Luke (ako nije jako ljut pa nema potrebu izbaciti energiju iz sebe).“ Ovakav način postavljanja granica pomaže djetetu da osvijesti kako se osjeća i što mu se događa unutar njega, ali i da nauči koje su poželjne alternative za nepoželjno ponašanje.

Kako je Vaš dječak još malen i tek uči koji sve osjećaji mu se javljaju i kada te kako se nositi s njima, odnosno tek razvija samokontrolu uvelike mu možete pomoći upravo korištenjem empatičkog reflektiranja ili drugim riječima, verbaliziranjem onoga što vidite da Vaš dječak osjeća, misli, radi ili želi. Više o načinu postavljanja granica koji sam opisala ranije možete pročitati u članku: https://www.centarproventus.hr/single-post/2016/08/28/Koliko-je-te%C5%A1ko-zbog-intenzivnih-emocija-djetetu-jasno-postaviti-granice.

Ako ćete imati dodatna pitanja slobodno nam se javite.

Sretno!

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori