Imam šestomjesečnu bebu, nepodnošljivog muža i želim se rastati, ali on me ucjenjuje

Poštovana, ja sam pred odlukom da izađem iz braka. Zaista mislim da je razvod bolja opcija, ali treba mi stručnije mišljenje. Moj muž i ja smo kratko u braku, imamo bebu od šest mjeseci.

shutterstock_1735801265.jpg

Često ako ne i prečesto doživljavam od njega izljeve bijesa, pogrdne riječi ("sotono, vraže, luđakinja" itd.), zabrane (nitko od mojih me ne smije posjećivati, nikom ja ne smijem ići). Bez obzira na zabrane, odem kod svojih ili oni dođu k meni pa onda slušam prijetnje poput „kroz vrata njegovog stana neću ući!“ i sl. Stan nije njegov, već unajmljen. Financijski, nemam nikakve koristi od njega. Kad dobije plaću, prvo podmiri sebe, pa stan i režije (što za njega znači da sam ja gost u njegovom stanu). Hranu također rijetko kupuje, sve mu je skupo kad se kupuju namirnice za kuću i dijete.

O mojim potrebama da ne pričam, nemam ništa. Jednom sam htjela otići, ali me zaključao. Počela sam pitati ima li on kakav psihički poremećaj? Na van to izgleda sasvim drugačije, on okolo priča kako ja ne znam s novcima, kako sam svadljiva, nervozna, luda, a on se trudi i žrtvuje. S djetetom provodi minimalno vremena, duže kavu pije nego što se s njime igra, ali kaže da ga neopisivo voli. I meni kaže da me voli, ali ne vidim nikakva djela. Meni se stvarno više ovako neda živjeti, probala sam s njime razgovarati o rastavi, ali kod njega to ne dolazi u obzir. Uvijek završi na tome kako ja to ne smijem napraviti zbog djeteta. Uistinu ne želim učiniti ništa nažao djetetu, niti ga povrijediti, zakinuti za nešto, oduzeti mu oca. Kakvo je Vaše mišljenje?

Draga čitateljice,

zaista mi je žao što se nalazite u ovakvoj situaciji gdje uz malu bebu nemate željenu podršku supruga. Odluku o tome što učiniti možete donijeti samo Vi – iako ona nije laka i iako Vam ne mogu sugerirati konkretan odgovor, postavit ću Vam nekoliko pitanja koja će Vam pomoći da odlučite.

Jeste li razgovarali sa suprugom o tome što Vam smeta, što bi voljeli da je drugačije u Vašem odnosu? Je li on spreman na razgovor i kompromise? Činjenica je da ljude ne možemo miijenjati – jedino što možemo jest razgovarati s njima i vidjeti jesu li oni sami spremni za određene promjene i kompromise kako bi se odnos poboljšao. Ukoliko ste oboje spremni na to, možete se javiti u bračno savjetovalište.

Ako Vaš suprug nije spreman na promjenu u odnosu, moje iduće pitanje Vama je: želite li i dalje tako živjeti? Odgovara li Vam odnos kakav sada imate? Možete ispisati na papir što Vam je sve bitno u partnerskom odnosu, koje osobine želite da Vaš partner ima te popis usporediti sa svojim suprugom i Vašim odnosom. Ako su Vaše vrijednosti, interesi i uvjerenja potpuno drugačiji i nekompatibilni mala je vjerojatnost da takav odnos za ijedno od vas dvoje može biti zadovoljavajući. Činjenica da neki ljudi ostaju u braku radi djeteta zapravo je kontraproduktivna za dijete – sva istraživanja su pokazala da je za dijete puno zdravija okolina u kojoj ima dva rastavljena sretna roditelja nego (nesretne) roditelje u braku koji ne funkcionira. U konačnici, brak roditelja je model djetetu kakav bi brak trebao biti – želite li da Vaše dijete jednog dana ostaje u nezadovoljavajućem odnosu ili da ide prema svojoj sreći?

Nadam se da će Vam ova pitanja pomoći da donesete odluku. S obzirom da situacija u kojoj se nalazite nije jednostavna, nemojte se libiti zatražiti podršku od bliskih ljudi, stručnjaka... Sretno!