Imam 17 godina, loše se osjećam u svojoj koži i ne želim više ovako živjeti

Mislim da nešto nije u redu sa mnom. Živim sasvim pristojno, imam 17 godina, fin krug prijateljica, divne roditelje, ali nikad se ne mogu u potpunosti povjeriti nikome.

shutterstock_1735801265.jpg

Djelujem kao opuštena vesela osoba i iskazujem emocije često, ali sve su toliko lažne da ne znam ni kako se zapravo osjećam. Ne želim se povjeriti nikome jer ne vjerujem nikome, čak ni svojoj mami što je bolesno, ali imam osjećaj da će me ismijavati ili shvatiti pogrešno. Mislim da me nitko ne bi shvatio ozbiljno kad bih rekla da se loše osjećam. Imam periode života kad sam jako sretna i kad je sve super i ne moram se pretvarati. Tada radim svakakve stvari, izlazim previše i malo čak poludim i to ne znam kontrolirati. Takvi periodi su čudni i pomalo strašni kad ih se sjetim. Onda s druge strane kada to prođe imam trenutke kada ne želim živjeti i kad ništa nema smisla. Tada je takav trenutak i najgori je do sada. Samo želim biti sama i plakati. Upravo sam otišla od svojih prijateljica jer jednostavno nisam mogla nikoga gledati. Rekla sam da mi je kao loše jer nikad ne bih rekla što je zapravo posrijedi. Pa to čak ni ja ne znam. Želim sve popraviti, a ne znam odakle početi? Ne znam čak što nije u redu? Znam samo da se ne želim ovako grozno osjećati. Sada su sve moje prijateljice vani sretne i nekada bih i ja s njima sjedila, a u stvari sjedim kući i plačem bez razloga. Imam osjećaj kao kada je sve super ja to instinktivno pokvarim. Boli me glava i želim da sve prestane. Sad će nova godina i ne želim da još jednu godinu ovako živim. Samo želim da prestane. Ako imate neki konstruktivan savjet, dobro bi došao. Hvala Vam unaprijed!

Draga čitateljice,

u razdoblju u kojem se trenutno nalaziš moguće su promjene raspoloženja pa čak i neka stanja koja opisuješ. Normalno je biti zbunjen, imati dobre i loše periode čak i ako ne znamo koji je konkretan razlog za njih.

No, postoje situacije kada takve promjene značajno narušavaju kvalitetu života mlade osobe i kada one nadilaze uobičajeno. Kada god mlada osoba osjeća da joj je jako teško nositi se s tegobama koje se javljaju, tada je jedini način da si pomogne taj da potraži pomoć.

Ako ti ništa nema smisla i ne želiš živjeti, tada dobronamjerni prijateljski savjeti poput “razvedri se” neće pomoći i neophodna je intervencija stručnjaka. Stručna osoba ti neće moći dati odgovore na sva tvoja pitanja, nema instant rješenje gdje jednim potezom od idućeg dana sve postaje drugačije, ali ti može biti osoba od povjerenja uz koju ćeš lakše prevladati sve ove trenutke i naučiti se nositi sa svim neugodnim emocijam koje osjećaš. Imaj na umu da kroz razgovor možemo doći do puno toga, možemo otkriti uzrok nekih tegoba a potom i iznaći rješenje. Stručnjaci nisu tu da osuđuju ili prosuđuju; na njima je da saslušaju i pomognu osobi da joj bude lakše, da nađe način kako si pomoći. Mislim da ti je u ovom trenutku takva osoba zaista neophodna.

S obzirom na to da je komunikacija preko pisma jednosmjerna i da ti ne mogu postavljati pitanja niti vidjeti tvoje emocije i reakcije, zaista ti predlažem da uspostaviš kontakt sa stručnjakom koji će ti pomoći. To je dobra odluka za početak godine.

Ako ne znaš kome bi se obratila, postoji besplatno savjetovalište Tesa (http://www.tesa.hr/) koja između ostalog ima dostupan i telefon za psihološku pomoć što je posebno praktično ukoliko nisi iz Zagreba.

Šaljem ti podršku.