Idem u prvi razred srednje škole i nemam prijatelja

Kako da pronađem prijatelje? Od osnovne škole ja sam bila jedna od mirnijih cura, uvijek sam išla di i svi jer nisam imala najbolju prijateljicu/prijatelja, uvijek sam kod upoznavanja bila ljubazna, a ako se netko pokušao nezgodno našaliti (naživcirati me) onda sam ili nešto odbrusila ili spustila glavu dolje i otišla. Mene su zbog svoje ljubaznosti popularnija djeca iskorištavala jer sam uvijek davala zadaću ako je nekome trebalo ili sl. Odlučila sam otkako sam krenula u srednju školu (2016.) da ću umjesto da hodam za drugima sama probati naći nekoga s kim ću se družiti. Ja se mogu slagati s većinom ljudi u razredu pa je to ok, ali nikad nisam imala baš najbolju prijateljicu. Istina, nisam baš najljepša cura u razredu, niti imam sve petice (imam solidne ocjene), po karakteru sam tiha osim ako imam baš nešto uzbudljivo za reći, no ponekad volim malo akcije. Ja se za razliku od nekih cura ne šminkam i ne slikam puno, no volim izgledati pristojno, od muzike mogu slušati većinom sve i sama radim svoju “play listu” i jako puno čitam najčešće fantastiku, no za razliku od većine cura ja volim igrati kompjuterske igre, no ništa prežestoko. Vidim da još uvijek postoji mišljenje da cure ne igraju igrice .Evo to je ukratko o meni, pokušala sam uklopiti se u društvo i s nekim započeti razgovor. Jedno vrijeme sam se družila s curom koja je bila slični meni, no prekinuli smo prijateljstvo. Pokušala sam s njom razgovarati, ali na kraju ništa od prijateljstva. Sad se opet osjećam kao da sam u osnovnoj školi. Idem u prvi razred srednje škole, a ja nisam našla nijednog pravog prijatelja. Počinjem biti usamljena u školi i ne znam što ću. U obitelji je sve ok, imam starijeg brata i on ima užasno puno prijatelja. Moja mama je isto bila mirna u školi, tako da ne znam zašto ja jedino imam taj problem? Nemam nikakvih problema sa zdravljem. Možete li mi dati neki savjet?

Draga čitateljice,

svaka promjena pa tako i ova iz osnovne u srednju školu nikome nije laka. Neka djeca se lakše sprijatelje neka malo teže, ali vjerujem da su u prvom razredu svi suočeni s izazovima. Postoje djeca (i odrasli) koji su po temperamentu mirniji i koji možda neće oko sebe prvi dan škole imati 100 ljudi, ali to ne znači da mirniji nemaju prijatelje. Oni imaju samo drugačiji put i način sklapanja prijateljstva od ovih drugih.

Vjerujem da ti nije lako u ovom periodu i prije svega moram reći da mi je žao što se osjećaš usamljeno. Nažalost, neki „brzi“ recept ili trik ti ne mogu dati – da bi s nekim ostvarili blizak, prisan odnos kao što ga imamo s najboljim prijateljima, potrebno je da s tom osobom dijelimo slične vrijednosti, da na sličan način razmišljamo, da imamo niz zajedničkih osobina i interesa. Ne znam što se točno dogodilo s onom curom sličnom tebi i zašto je prijateljstvo prekinuto – no, sigurna sam da postoji još djece tvoje dobi koja imaju neke sličnosti s tobom i teme za razgovor. Ne moraš se ograničiti samo na žensko društvo – možda bi više zajedničkih tema imala s nekim dečkom.

Nekada imamo previsoka očekivanja i želju da nađemo najboljeg prijateja. Da bi našli osobu koja nam u većini stvari odgovara i s kojom imamo želju provoditi mnogo vremena mora se poklopiti puno stvari. S obzirom na to da se ni tada kada nađemo takvu osobu neće sve posložiti samo od sebe te da je u prijatljstvo potrebno ulagati, moje pitanje tebi bi bilo jesi li u svojoj okolini uopće prepoznala takvu osobu?

Ako jesi, tada je moj savjet da na tom odnosu radiš, da ga produbiš kroz zajednička druženja – u izlascima, šetnjama gradom, zajedničkim aktivnostima.

Ako ta osoba trenutno ne postoji, tada ti mogu preporučiti da se usmjeriš na one koji te okružuju – u školi (možda u susjednom razredu), na aktivnostima kojima se baviš (ako se ne baviš, razmisli na koju aktivnost bi voljela ići – to je dobra prilika da upoznaš ljude slične tebi) i slično, pa ti možda za oko zapne netko. Ako preferiraš osobe koje su možda malo povučenije, vole igrice, a izbjegavaju izlaske, tada trebaš biti svjesna toga da se takve osobe u društvu najvjerojatnije neće isticati i da će možda trebati više vremena da primijetiš upravo njih. Ali sigurna sam da negdje postoje.

Do tada, iskoristi činjenicu da si sa svima u razredu u ok odnosima, predloži nekome od njih kino, kavu… Nekada se možemo družiti i s ljudima koji su drugačiji od nas i u tom odnosu možemo puno naučiti. To nam ne moraju biti najbolji prijatelji – ali mogu biti prijatelji s kojima nećemo biti usamljeni. Možda se iz nekog takvog odnosa jedno prijateljstvo produbi. To su stvari koji ne možemo unaprijed znati ni planirati.

Znam da je tvoje strpljenje krhko, no neke stvari ne možemo ubrzati ni isforsirati. Neki nađu dobre prijatelje na fakultetu, neki na poslu, a neki u školi. Neka prijateljstva opstanu, a neka ne. Moj savjet je da više vremena uložiš u druženje s ljudima koji ti pašu, a da drugima daš priliku. Nikada ne znaš kada i gdje ćeš upoznati nekog novog. Na taj način će i usamljenost ispariti kako ćeš širiti svoj krug poznanika. Šaljem ti svoju podršku.

KRISTINA BAČKONJA

dipl. psiholog, NLP trener
Centar Budi svoj

Pitajte me Moji odgovori