Djevojčica odjednom je počela odbijati stvari koje su joj do tada bile normalne i uobičajene

Poštovana, zamolila bih Vas za mišljenje/uputu, a vezano za ponašanje moje kćeri.

shutterstock_1735801265.jpg

Ona će uskoro navršiti 6 godina, i u kratkim crtama ona je veselo, drago dijete, uvijek raspoloženo, rado se druži sa svima, vrlo je empatična, te od malena rado ponekad prespava kod bake. Unazad mjesec dana njeno se ponašanje drastično mijenja na način da kako je započeo naš zajednički godišnji odmor tako se mijenja i ona - redovito je govorila da je boli trbuh, u početku nismo odmah posumnjali, a zatim smo kao roditelji počeli sumnjati u istinitost istog. Ne želi se odvajati od nas kao roditelja i ne želi prespavati kod bake što dosad nikada nije bio slučaj. Kad ju upitamo zašto - ili kaže da je boli trbuh ili zapravo uopće ne može pronaći razlog već želi biti s nama. Nakon tri tjedna godišnjeg odmora, odbija odlazak u vrtić, što također nikad nije bio slučaj. Mi kao roditelji nismo odustali, nastojimo joj smireno objasniti kako mi moramo raditi i ona mora u vrtić. Ona odlazi u vrtić, ali i dalje, kako koji dan, nastoji da mi ne idemo raditi i da ostanemo s njom kod kuće - mi to nismo učinili. Svjesna sam činjenice kako djeca ponekad prolaze kroz različite faze, no ona je dijete koje do sad nije nikad imala ovakvo/slično ponašanje. Nikakve okolnosti u obitelji pretpostavljam da nisu mogle utjecati na ovakvo ponašanje obzirom se naša obiteljska situacija nije mijenjala. I dalje smo ista sretna i vesela obitelj kakva smo bili i prije ovakvog ponašanja. Obzirom se kćer nikada nije ovako ponašala, pomalo s brinem i zapravo pokušavam shvatiti zbog čega se njeno ponašanje promijenilo.

Draga mama,

lijepo je čuti kako opisujete svoju kćerkicu kao dragu, veselu, empatičnu i druželjubivu djevojčicu. Vidi se da ste brižna majka koja se trudi razumijeti svoje dijete. Vjerujem da Vam je trenutno cijela situacija pomalo zbunjujuća, pogotovo zato što ranije nije iskazivala ovakva ponašanja.

Ovo što opisujete neka je vrsta separacijske anksioznost, a podloga je osjećaj straha. Strahovi kod djece se mogu javiti iz više razloga. Neki strahovi su razvojnog tipa, oni su očekivani i javljaju se u određenoj dobi djeteta. Separacijski strah je karakterističan za ranu dob i obično se smanjuje oko 2. godine. Ipak, njegovo ponovno javljanje karakteristično je upravo za dob od oko 5 – 6 godina, a čini se da se tada javio i kod Vaše djevojčice. Dodatan razlog za pojačano javljanje separacijskog straha je ako je dijete imalo neko stresno iskustvo kada se osjetila nesigurno, nezaštićeno, pa se stoga sada ne želi opet dovesti u tu situaciju i želi stalno biti uz svoj izvor sigurnosti – roditelje. Životne promjene također mogu utjecati na pojavu straha kod djece. Kažete da se Vaša obiteljska situacija nije mijenjala te je vjerojatno uzrok straha razvojan. Također, ovisno o djetetovoj osobnosti strahovi se različito manifestiraju. Naveli ste da je imala bolove u trbuhu. Primjerice mučnine, bolovi u glavi ili bolovi u trbuhu kao što ih je imala Vaša djevojčica su često psihosomatski to jest uzrokovani su nekom neugodnom emocijom. Djeca (i odrasli) fizički zaista osjećaju bolove iako je s njihovim malim tijelima sve u redu. Naravno, prije nego što zaključite da su bolovi ili mučnine psihosomatski svakako se prije treba konzultirati s obiteljskim liječnikom. Također, nije neobično da djeca ne znaju uzrok svojeg ponašanja, pogotovo ako su u podlozi intenzivni osjećaji te Vaša djevojčica uistinu ne zna odgovor na pitanje zašto ne želi ostati kod bake i djeda ili čega se točno boji.

U svakom slučaju, s obzirom na njeno ponašanje, njoj je u ovom periodu potrebna dodatna podrška i osjećaj zaštite od Vas i supruga. Možda će trebati više vremena da Vaša kćerkica ponovo stekne povjerenje u sebe i svijet koji je okružuje. Iako mi kao odrasli znamo da se nema razloga bojati, situacije koje nju plaše su za nju stvarne. Riječima podrške poput „Znam da ne bi htjela ostati u vrtiću….nekada je teško…..vratit ću se po tebe”, ”Vidim da se bojiš….Tu sam” dopuštate kćerki da slobodno izrazi strah, a istovremeno joj pružate osjećaj sigurnosti. Više o strahovima kod djece možete pročitati na ovome linku: https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/tjeskobna-anksiozna-djeca/. Ako ćete imati pitanja ili nedoumica kako u ovom periodu postupiti slobodno se javite za dodatne konzultacije kod nas u Centar Proventus gdje imamo puno iskustva baš s ovakvim dječjim ponašanjima.

Puno sreće,

Jelena Borić, magistra psihologije

Centar Proventus