Djevojčica nemirno spava i često se budi, da li je to normalno i ima li veze s uspavljivanjem s dojenjem?

Poštovani, imam djevojčicu staru dvije godine i sedam mjeseci. Od rođenja je jako žilava, zaigrana, bistra i jako aktivna. Vrlo brzo je počela s dizanjem, sjedenjem i hodanjem.

shutterstock_1735801265.jpg

Vrlo je živahna, jako brzo uči nove stvari i voli učiti. Zna slova i brojke i zainteresirana je za engleski jezik. Sama je čuvam od rođenja. Nema dadilju i ne ide u vrtić. Često ju je čuvala moja majka i ima izuzetno dobar odnos s njom. Dojena je od prvog dana i još je dojim. Smatram da joj to nije samo navika već i potreba. Dojim je najviše za spavanje i uspavljivanje tj. za popodnevno spavanje i navečer. Imam nekoliko pitanja vezana za dojenje i spavanje i poremećaje u spavanju. Naime, oduvijek je vrlo živahna i već od prvih dana nije htjela spavati popodne. Uvijek sam čitala da male bebe spavaju i po nekoliko sati dnevno, no kod nje, to nije slučaj. Nisam na to gledala kao na problem, nego kao na nešto normalno i smatrala sam da je tako živahna. Počela je spavati i po dva sata popodne kada bih je dojila i kada bi tako ležala na meni. Čim bih se pomaknula, uvijek se probudila tako da oduvijek tako popodne spavamo. Do nekih 5 - 6. mjeseci je čak spavala u krevetiću do nas uz česta buđenja jer je dojena. Kada su krenuli zubići budila se jako često i stalno htjela sisati i kad god bih je spuštala u krevetić, jako je plakala. Nekad bi je po deset puta spustila da je probam uspavati i samo bi se smirila kada bih je uzela sebi. Nisam jedna od onih koja će trenirati dijete da mora spavati u svom krevetiću pa sam je nakon neuspješnih pokušaja ostavila da spava s nama u krevetu. Tako spava i sada. Spava otprilike dva sata popodne i zaspi uz dojenje i uvijek ja moram ležati uz nju. Često je naslonjena na mene. Navečer zaspi isto uz dojenje i budi se po noći pa i tada doji i odmah se smiri. Oduvijek je nemirna po noći i često se okreće na drugu stranu, pa na drugi dio kreveta. Nekad sjedne i vidim da nije svjesna, nekad ide malo s ručicom po posteljini kao da nešto traži. Nekada kaže rečenicu ili dvije i koliko razumijem sve su neki događaji na dnevnoj bazi ili neki strahovi. Uvijek natrag zaspi uz dojenje. Isto tako kada se budi popodne često je, kao u nekom bunilu i uvijek se još mora buditi uz dojenje. Zanima me je li to buđenje po noći povezano s dojenjem i/ili su to noćne more i noćni strahovi? Čitala sam dosta o svim poremećajima u spavanju, no ne vidim ovo kao neki jako veliki problem. Znala sam se nekoliko puta probuditi po noći i tražiti da na tabletu gleda uspavanke koje gleda prije spavanja i bila tako budna po 1-2 sata, ali nikada od rođenja nije zamijenila noć za dan ili nešto slično. Često prijateljice pričaju (i čitam na forumima) kako djeca počinju bolje spavati nakon što se odviknu od dojenja. Suprug i baka me uvjeravaju kako su to sve samo prolazne faze i kako se ne bih trebala brinuti. Nema nikakvih stresnih situacija. Obiteljska situacija je odlična. Nisu mijenjane neke navike, ne ide još u vrtić. Prije dva mjeseca se riješila pelena u jednom danu i dnevnih i noćnih. Sve postižemo dogovorom. Mora se izuzetno puno raditi s njom i sve objašnjavati i uvijek joj dajem mogućnost izbora da nekako osjeti da ima svoju individualnost. Jako dobro sve pamti i mislim da je senzibilna u tom dijelu. Pamti sve neke mini traume u smislu kada je samo jednom bila bolesna. Jedinu "bolest" koju je imala je funkcijska opstipacija nekoliko mjeseci koja se uspješno riješila. Liječnici su isto rekli da je sve to zapravo na psihičkoj bazi. Isto tako za odvikavanje od dojenja planirala sam kada navrši tri godine. Ne znam kako bih to uspjela postepeno kada sam većinu vremena sama s njom doma jer suprug dolazi doma predvečer. Mislim da bi možda najbolje bilo da na dva do tri dana bude kod svoje bake pa se tako odvikne. Zanima me, smatrate li da bih se trebala zabrinuti tj. je li potrebno da posjetimo dječjeg psihologa ili neuropedijatra zbog nemirnog spavanja? Unaprijed zahvaljujem.

Poštovana,

neka djeca jednostavno nešto nemirnije spavaju, a sigurno je tome doprinijela i navika, tj. mogućnost umirivanja na dojci. Mislim da se ne trebate opterećivati, to će sve postepeno proći, vjerojatno skroz kada prekinete dojenje, ali to ne znači da to treba odmah učiniti. Napravite kako osjećate da je najbolje za nju. Ne mislim da je sve ovo problem radi kojeg morate potražiti dodatnu pomoć.

prim. ALEMKA JAKLIN KEKEZ, dr.med, specijalist pedijatar, uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

Poliklinika za dječje bolesti Helena