razred, ali su nam savjetovali u vrtiću da joj odgodimo polazak u školu jer je još "prezaigrana" što smo mi bez puno poteškoća i komplikacija učinili tj. dobila je odgodu. Prošle godine je krenula u prvi razred u program produženog boravka i sve je naizgled bilo u redu. Vikendom, kad smo joj pregledavali zadaće sve bi bilo u najboljem redu, možda joj je malo teže išlo čitanje ali nismo se oko toga pretjerano uzrujavali jer smo mislili da zato i postoji prvi razred da bi dijete naučilo čitati i pisati. Prve probleme uočili smo pred kraj prvog razreda kad je krenulo konkretnije ocjenjivanje i testovi te smo vidjeli da joj jako puno vremena treba da bi zapamtila pjesmicu na pamet ili neko gradivo iz prirode i da joj treba posebno puno objašnjavati matematiku kako bi shvatila osnovne matematičke radnje. Krivili smo puno sebe jer smo smatrali da smo podbacili i da nismo na vrijeme i dovoljno s njom radili i pomagali joj oko škole i savladavanja gradiva tj. da nismo dovoljno vježbali s njom. Spletom okolnosti u 2. razred smo je premjestili u drugu školu gdje nema programa produženog boravka. U duhu razmišljanja koje smo imali na završetku njenog 1. razreda odlučili smo više pažnje posvetiti njenoj školi, učenju i savladavanju gradiva misleći da ćemo tako njoj pomoći da po našem mišljenju nadoknadi propušteno. Nova učiteljica je puno zahtjevnija i stroža nego što je to bila ona prošla. U ova 4 mjeseca koliko traje školska godina svaki dan s njom više sati dnevno pišemo zadaću i učimo. Strahoviti problem je bila matematika, ali s vremenom i svakodnevnim radom, vježbanjem i objašnjavanjem lekcije novo gradivo svladavala je sve lakše. Pisanje priče po slikama i sastavci te odgovaranje na pitanja bili su katastrofa no svakodnevnom vježbom strahovito je napredovala po mom mišljenju, ali ocjene su govorile drugačije. Zaredale su se neke dvojke, trojke pa čak i jedinice. U nekoliko navrata razgovarali smo s učiteljicom tražeći je pomoć i savjet što ona misli da treba popraviti ili promijeniti, svaki put bili smo otpremljeni rečenicom da je to sve u redu i da će biti dobro samo da je nastavimo drilati mi s jedne, a ona s druge strane. Naravno da smo uzeli u obzir i promjenu sredine, ali ona se dosta brzo uklopila prema njenim riječima i reakcijama, ali i prema učiteljičinim riječima. Što se više činilo da ona napreduje to su ocjene bile gore. Počeli smo se pitati nije li problem u učiteljici jer jedan dan bi je izvela na ploču da riješi zadatak iz matematike i dala joj jedan, a samo dva dana kasnije iz testa bi dobila 5. Kad bi je usmeno pitala prirodu dobila bi 3, a iz testa 5. Treba naučiti pjesmicu na pamet; ja je pitam doma i ona zna, ode u školu i dobije 1. Pitam je čim je došla iz škole i ona zna (možda ne za 5, ali za 4 sigurno)...Sve ju je to jako demotiviralo, a iskreno da vam kažem i ja polako gubim volju. Danas se dogodila situacija zbog koje sam se ozbiljno počela pitati nema li ona možda poremečaj učenja ili nešto slično, a ja krivca tražim drugdje ili u sebi samo da si ne moram to priznati. U ponedeljak je dobila dvije jedinice jednu iz matematike - čitali su zadatke koje su imali za zadaću, zadaci su bili točno riješeni ali ona je pročitala 43-38=81, a pisalo je 43+38=81,a drugu iz hrvatskog-rješavali su radnu bilježnicu za ocjenu, većina je već predala riješeno pa su počeli čitati tekst iz RADOST-i (ona je još rješavala radnu bilježnicu) i kad je predala radnu trebala je nastaviti čitati, ali nije znala gdje su stali tako da je krenula čitati krivu rečenicu. U srijedu je za zadaću morala naučiti mjesece na pamet i pjesmicu "GODINA" također na pamet. Učila je to sama pa uz moju pomoć sigurno 2 sata, ali uporno je i stalno miješala svibanj, srpanj i siječanj te nikako nije mogla zapamtiti koji mjesec dolazi po redu (znala je da je na "s" ali nije znala koji). Nakon puno muke je naučila pjesmicu, otišla u školu i dobila 1 jer je zapela na svibnju. Samo da još dodam da ona zna dijaloge iz crtića koje najviše voli na pamet i nema uočljivih problema s memorijom i inteligencijom u svakodnevnom životu. Molim Vas za vaše mišljenje i savjet - trebam li otići na neko savjetovanje ili testiranje s njom jer ona stvarno uči i radi i trudi se i želi i toliko je tužna kad dobije lošu ocjenu, a već ima 4 jedinice u 2. razredu osnovne. Očajna sam i zabrinuta! Htjela bih još samo dodati da imam i sina koji je 4. razred i koji je isto promijenio školu i s njim sam radila kao i s njom samo mu je trebalo puno manje. Sad s njim više ne radim samo ga ispitam i on niže same petice.
Draga Mama,
Prema ovome što ste naveli, svakako bih Vam preporučila da sa svojom djevojčicom otiđete na testiranje i da se utvrdi ima li kakve poteškoće u učenju ili ne. Ako ste iz Zagreba, možete se javiti u Polikliniku za zaštitu djece i mladih.
Odlazak na testiranje svojoj djevojčici možete predočiti kao jedan od oblika traženja pomoći za Vas i nju (jako je važno naglasiti da će i Vama njezin odlazak na testiranje biti koristan, što je i točno, jer ćete i Vi tako znati kako da joj što bolje pomognete, a ona se pri tome može manje ili uopće ne osjećati kao glavnim krivcem za probleme).
Ono o čemu je također jako važno voditi računa jest da snažni pritisci s Vaše strane i od učiteljice, može također dovesti do emocionalnog stresa pri čemu dijete može imati poteškoće u pamćenju i koncentraciji. Sjetite se, kada je išla u vrtić (ako je išla), kako je onda pamtila pjemice koje su učili u vrtiću? Spomenuli ste da zna sve rečenice iz omiljenih crtića što bi moglo ukazivati da kada nije pod emocionalnim stresom i kada ne postoje vanjska očekivanja, ona dobro pamti.
Radi li se o tome da pod emocionalnim stresom ima poteškoće u pamćenju, tada je veoma važno pomoći joj da se nauči nositi sa svojim emocijama i stresom u kojem se nalazi a za to Vam svakako preporučujem odlazak na savjetovanje. Ako ste iz Zagreba, možete se obratiti i nama.
Ono što bih Vam bez obzira na uzrok njezinog problema savjetovala jest da svaki dan ona obavezno, kod kuće, ima vremena za igru i opuštanje. To je veoma važno jer će tako imati priliku se malo fokusirati na neke druge zabavne i opuštajuće stvari, što uz pravilnu regulaciju svojih emocija i stresa, može dovesti do toga da se lakše fokusira na učenje i školu.
Sretno,
Tatjana Gjurković, dipl psiholog, certificirani terapeut igrom