Ako je se pokuša utješiti ili dodirnuti još je i gore, kao da se nas boji, bježi od nas, ne dopušta da joj se prilazi. To traje nekih 5-10 min i tada naočigled odjednom dođe k sebi i potrči mi u zagrljaj. To se počelo događati negdje u vrijeme oko njezine 2.godine kada je krenula u jaslice. Nekad se dešava svaku noć, a nekad budu i periodi kad lijepo mirno spava. Ja i muž smo stvarno jako zabrinuti i voljeli bismo da nam pokušate objasniti što može biti uzrok takvom ponašanju. Zahvaljujem na Vašem odgovoru!
Draga mama,
situacije koje opisujete djeluju kao takozvani noćni strahovi. Noćni strahovi se ponekad javljaju kod djece i djeca tada zapravo nisu u svjesnom stanju tako da, kao što ste primjetili, tada nije lako doprijeti do dijeteta. Za to vrijeme jedino je važno voditi računa da se dijete bude sigurno i da se ne ozlijedi.
Dodatno, ono što možete činiti je da tijekom dana obratite pažnju na to da dijete ima dovoljno opuštajućih aktivnosti. Posebno je važno da prije spavanja uvedete neku rutinu koja će joj biti sigurna i previdiva. Pratite što joj pomaže da se opusti fizički, a što ju i psihički umiruje (npr. čitanje priča, uspavanke, masaže...). Bilo bi dobro izbjegavati snažnije podražaje nekoliko sati prije spavanja (npr. crtiće). Također, obratite pažnju na povezanost događaja tijekom dana i toga je li se noćni strah javio ili nije. Primjerice, javlja li se onda kada je provela manje vremena uz Vas ili ako je bila jako umorna prije nego što je zaspala... U svakom slučaju, noćni strahovi najčešće prestanu kroz neko vrijeme, ipak dobro je isprobati razne pristupe kako bi se oni što prije prorijedili, a onda i nestali.
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom