Ne znam prepoznati u čemu je problem. Ona obično plač povezuje s nekom boli (boli grlo, prištić na jeziku). Tvrdi da nema problema u školi i s prijateljima. Imamo još jedno dijete s poteškoćama u razvoju (10 godina) mentalno loše, ne govori, hoda, ali vrlo slabo razumije. Zanima me postoji li kod starije kćeri nesvjesno problem ili depresija zbog bolesti u kući? Hvala i srdačan pozdrav.
Draga mama Sandra,
vjerujem da Vas zabrinjavaju razdoblja tuge i tjeskobe koja uočavate kod svoje djevojčice. Kada se djeca tako osjećaju nekada znaju reći što je u podlozi tih stanja no češće ni sama djeca nisu svjesna zbog čega se tako osjećaju. U svakom slučaju kada se tako loše osjeća, neovisno je li nam tada poznat uzrok ili ne, važno je pokazati joj da ste primijetili njezino stanje i zadovoljiti njezinu emocionalnu potrebu. Drugim riječima, možete joj nježno reći nešto kao “Vidim da si baš tužna.”, “Djeluješ mi nezadovoljno” i slične rečenice kojima joj pokazujete da zaista primijetite njezina stanja i da Vam je važna. Ponekad, kada je dijete tužno, odrasli imaju potrebu da ga razvesele no ono što zaista tada djetetu treba jest utjeha i pažnja. Ponekad ju možete samo zagrliti i reći joj “Znam da ti je teško. Sad ti je jako teško no to će proći. Ja sam uz tebe.”
Opisujete kako imate još jedno dijete koje ima poteškoće u razvoju koje se značajno odražavaju na svakodnevno funkcioniranje. Odlično ste povezali da ponašanje Vaše djevojčice može imati veze s tim. Naime, kada djeca odrastaju u okolnostima gdje netko u obitelji ima nekih težih zdravstvenih poteškoća to najčešće ostavi nekog traga na emocionalno stanje djeteta. Stoga je vrlo važno da otvoreno pričate o tome kako je njoj vezano uz Vaše drugo dijete. Možete podijeliti svoje osjećaje s njom i tako i nju potaknuti da to učini. Vjerujem kako veći dio svog vremena ipak trebate posvetiti svom djetetu koje ima poteškoće. Zasigurno Vašoj djevojčici nije lako tražiti nešto od Vas za sebe kad vidi da ste potrebniji Vašem drugom djetetu. To dugoročno može utjecati na to da se Vaša djevojčica osjeti manje važnom i nesretnom. Mislim da je jako dobro što ste to primijetili i što razmišljate kako joj možete pomoći. To pokazuje da ste zaista brižna majka. Ukoliko se njezina stanja nezadovoljstva i tjeskobe nastave svakako bi bilo dobro da se javite dječjem psihologu, a ili i Vi sami kao roditelj možete potražiti dodatnu podršku i smjernice kako možete pomoći svojoj djevojčici.
Lijepi pozdrav,
Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom