Kada djetetu početi govoriti o njegovom ocu (pretpostavljam da će s vremenom vidjeti da svi drugi nekog nazivaju "tata") i što reći? Znam da ništa ružno o njegovom ocu ne smijem govoriti, ali isto tako znam da ne smijem lagati. Istina je ružna i ne želim da dijete raste s osjećajem da ga njegov otac ne želi. Što mu reći?
Draga mama,
lijepo je vidjeti da razmišljate o tome kako s djetetom komunicirati o ovoj važnoj temi. Svom sinčiću ćete biti osoba koja pruža podršku, svu ljubav i nježnost, ali i ona osoba koja mu postavlja granice i upoznaje s realnošću svijeta u kojem se nalazi. No, s obzirom na dileme koje Vas muče i brižnost koju pružate vidim da će Vaša komunikacija s Vašim sinčićem biti bazirana na zdravim temeljima. Sami ste prepoznali važnost istine i toga da nije dobro za dijete kada se govori ružno o njegovom drugom roditelju, zbog čega bi Vas pohvalila jer mnogi roditelji (zbog međusobnog neslaganja) ne prepoznaju poteškoće koje svojem djetetu u suprotnim situacijama stvaraju.
Zbog toga moj je savjet da svome sinu, kada se bude raspitivao i počeo zanimati za oca, kažete istinu, ma koliko god to teško bilo. Za sada je dovoljno reći da tate nema, da živi negdje drugdje i da neće doći, da ga ne možete čuti telefonom. Kako bude rastao njegova će pitanja biti kompleksnija, pa će tako biti i Vaši odgovori. Kada se zbog njih rastuži budite uz njega, zagrlite ga i recite mu da razumijete da mu je teško. Takve situacije su iznimno teške za roditelje jer bi najradije htjeli da dijete nekako ''iščupaju'' iz tog osjećaja, no tada je najbolje popratiti i priznati djetetovu tugu ili neku drugu emociju. Također, prilagodite odgovor djetetovim potrebama. Zapitajte se što je to što ga zaista zanima. Ovisno o djetetu i njegovoj dobi – netko će htjeti duža objašnjenja i htjet će to zaista razumjeti, dok će nekima biti dovoljan samo kratki odgovor koji će zadovoljiti njihovu znatiželju.
Na taj način olakšat ćete i sebi i djetetu. Naime, ako i kažete neku verziju koja nije istinita, kad tad, dijete će doći do pravog odgovora i tada će vjerojatno biti razočarano te je moguće da će imati manje povjerenja u vas. Dodatan razlog je da, kada kažete istinu, kako dijete odrasta možete samo produbljivati priču i dodavati nove detalje (prikladne djetetovoj dobi), a to je puno bolja verzija nego da se djetetu u mlađoj dobi kaže jedna priča (tata radi daleko), a tek poslije da mu se kaže istina. Uz to, ako dijete i negdje drugdje čuje odgovor na svoje pitanje veća je vjerojatnost da će se taj odgovor poklapati s vašom pričom (ukoliko je istinita) te dijete neće biti zbunjeno i nesigurno vezano uz to.
Sretno!
Jelena Borić, magistra psihologije