Dakle evo treća godina pohađanja vrtića je krenula, a on još nikad nije progovorio s tetom u vrtiću, a izmjenilo ih se 3, 4 tokom tri godine. Što se tiče djece u vrtiću, priča samo s jednim vršnjakom, a kad njega nema onda s nikim. Kod kuće je sve u redu, živi u normalnim uvjetima, s društvom iz zgrade se normalno igra i posjećuje ih, čak sam ga upisala i na nogomet da vidim kako će biti s trenerom i s njim normalno komunicira samo što je isto uvjek problem za ostati na treningu, odnosno priključiti se ostalima, pogotovo ako je trening već započeo. Isto tako u vrtiću nikad se neće priključiti grupi, nego mi reče "mama ajde ti njima reci da me pozovu". Svaki dan je opiranje za vrtić i borba kad ulazimo i uvijek ostaje uplakan. U vrtiću je pod nadzorom pedagoga ali ni ona još nije uspjela shvatit što se događa kod njega. Ako imate ikakav odgovor kako bih mu mogla pomoći ili pretpostavljate koji je njegov problem, molim vas za odgovor, zahvalna Katarina
Draga mama,
iz svega što ste u pismu naveli nisam uspjela dokučiti u čemu je točno problem. Naime, činjenica jest da se djeca uvelike razlikuju prema temperamentu i osobinama ličnosti. Već od malena se mogu primjetiti razlike kod djece u tome kako reagiraju na podražaje iz okoline. Dok će neka djeca s interesom pratiti veće količine svjetla, zvukova, pokreta i ljudi, druga djeca će to izbjegavati. Jedni su dominantno introverti a drugi ekstraverti.
Jedna od stvari koja razlikuje introvertiranu od ekstravertitrane osobe je način na koji se osoba odmara i energizira. Naime, dok je ekstravertiranim osobama za to potrebno stimulativno okruženje i fokus na druge ljude i događaje, introvertirana osoba više preferira neki mirniji kutak bez puno podražaja gdje bi se fokusirala na svoj unutarnji svijet, svoje misli i osjećaje. Često se introvertiranost poistovjećuje sa sramežljivošću što je potpuno pogrešno. Naime, introvertirana osoba bira samostalne aktivnosti radije nego društvene iz razloga što joj tako bolje odgovara i to joj nije problem, dok sramežljiva osoba to čini zbog straha od neuspjeha.
Ne znam koliko ste iz ovih opisa uspjeli prepoznati svog dječaka, no bez obzira na to smatram da bi bilo dobro da se što prije obratite dječjem psihologu kako bi mogli otkloniti sve nedoumice i saznati je li u pitanju samo osobina ličnosti ili nešto drugo.
U našem Centru nalaze se psiholozi specijalizirani za rad s djecom te nam se u svakom trenutku možete obratiti.
Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener