Dječak ima strah od glazbe, ali selektivan. Prošli smo razne pretrage, ali još ne znamo uzrok

Poštovani, moje pitanje vezano je za sina starog 4 godine i 9 mjeseci, a radi se o izrazito velikom strahu od glazbe koji traje sigurno od navršenih godinu i pol.

shutterstock_1735801265.jpg

U kojem je trenutku strah nastao ne možemo odgonetnuti jer smo ga prije uspavljivali laganom glazbom, znači nije prisutan oduvijek. Strah je selektivan, znači na glazbu u autu ne reagira dokle god se auto kreće, a i televizija je u redu. Kada bi se uključila linija u kući, cd ili radio, dijete histerično viče "gasi, gasi", uz plač. Jednako reagira i ako mu se kaže unaprijed da ćemo ga upaliti i ako ga samo upalimo. Znači nije prolazna faza i više ga nisam htjela izlagati strahu - glazbu ne slušamo, ne može u igraonicu jer tamo puste glazbu, za vrtić čekamo asistenta jer zbog tog straha ne žele ga primiti redovno. Do sada nije išao u vrtić. Bio je kod psihologa, ona upućuje na neuropedijatra, dr.Sabol po svom nalazu eeg-a kaže da je neurološki sve u redu. Utvrđeno je da ima problem sa senzorikom. Ide na terapije, u senzorni kabinet, no još uvijek ne uspijevaju riješiti problem glazbe, čak i pjevanja. Sam ponekad pjevuši neku pjesmicu što je čuo s reklame. Do sada je dobio samo radnu dijagnozu - problem senzorne integracije, govora i razumijevanja, na testovima kod psihologa kognitivne funkcije su na pet godina, a govor jedva na tri. Na početku su mi spomenuli spektar autizma, no više mi ništa ne govore. To je bilo na prvom pregledu kod logopeda u 5. mjesecu ove godine. U 12. mjesecu smo naručeni na ERF u Zagrebu, ali samo na senzoriku jer je to bio jedini slobodan termin za sada. Kad pitam dijete na bilo koji način da mi kaže boli li ga glazba, da mi nacrta ili učini bilo što kako bi nam dao znak da mu pomognemo, on samo viče "gasi". Čak i na melodiju mobitela, sam hoće stisnuti tipke na sintesajzeru, i lupiti po bubnjevima jer on to kontrolira, ali bilo što drugo ne prolazi. Pokušala sam Vam što opsežnije opisati situaciju iako sam možda nešto zaboravila. Zahvaljujem Vam se unaprijed. Samo bih mu htjela osigurati život bez straha, da uživa u djetinjstvu i da ima pristup društvu a ne da ga se izolira jer netko ne zna što bi s njim (mislim na vrtić). Puno Vam hvala još jednom.

Draga mama A.,

vidi se da ste se već dosta informirali i tražili načine kako olakšati Vašem dječaku. Problematika koju opisujete najčešće je vezana uz poteškoće sa senzornom integracijom tako da je dobro da dječak je uključen u taj tretman. Ipak, da bi ga se još bolje razumjelo bilo bi dobro razmisliti i o sljedećim područjima. Koliko snažno dječak reagira na neke druge novosti i promjene u okolini? Ima li i tada snažne reakcije? Što mu najviše pomaže da se umiri? Odnosno, može li se umiri kada ga npr. zagrlite, a da je glazba i dalje prisutna? Ili se ne smiruje sve dok se glazba ne utiša? Može li se smiriti čim se glazba utiša ili i nakon toga ostaje uznemiren još neko vrijeme? Neobično mi je čuti da dječak zbog tog straha nije primljen redovno u vrtić. Znači li to da ga odgojiteljice ne mogu umiriti kada se prestraši glazbe? Ima li još nekih specifičnosti u razvoju? Odlično je što ćete sada u 12. mjesecu obaviti procjenu senzorike i na ERF-u, a s obzirom na Vaše brige bilo bi dobro da napravite i cjelokupnu procjenu. Na taj način ćete moći dobiti više odgovora kako razumjeti ovakav strah Vašeg dječaka i kako mu olakšati prevladavanje ovog straha.

Želim Vam puno sreće,

Tea Knežević, magistra psihologije, praktičarka terapije igrom

Centar Proventus