Kad je sam ili s ocem ili sa mnom dobar je i sve više manje funkcionira dogovorno, ali ako odlučimo nekamo izaći zajedno s njim ili ne daj Bože da je još netko s nama, on postaje neporepoznatljiv i dovede nas u situaciju da svi oko njega ništa drugo ne radimo nego ga opominjemo da ne radi ovo ili ono i tako u nedogled. Današnji posjet Zoo vrtu kojem smo se svi veselili ispao je katastrofalan. Mislim da ne griješim kad kažem da on jednostavno postane nemoguć jer pokušava skrenuti svu pažnju na sebe u čemu i uspijeva. Danas je petero ljudi natjerao da unezvijereno gledaju gdje je, da ga opominju, a on se s blaženim osmjehom ponašao kao da se sve to njega ne tiče i tjerao po svom. Kako to prekinuti? Hvala. SM
Draga mama,
kada dijete uoči da će na određeni način dobiti pozornost, tada će to koristiti. Ono što bi bilo pitanje jest zašto ima tu potrebu – da tako traži pažnju za sebe? Ako većina oko njega na kraju izgleda izbezumljeno, možda i ljuto, zbog čega to traži ponovno? Teoretski mogu biti neki od sljedećih razloga – kada je djetetu oduvijek posvećivana pažnja, kada su roditelji odgovarali na svaki djetetov mig od samog rođenja, zapostavljajući svoje potrebe pri tome, tada se dijete navikne da će biti uvijek u centru pažnje.
S druge strane, ako djetetu nije posvećena puna pažnja kada smo s njim, primjerice, ako odrasla osoba paralelno razmišlja o svojim obavezama što je čekaju, tada dijete može svojim ponašanjem sve više i više naglašavati da treba punu pažnju. Na kraju opet u tom slučaju ne dobije adekvatnu pažnju (jer ako su drugi ljuti, iznevjereni, razočarani i sl. tada dijete ne može dobiti adekvatnu pažnju), ali dobije nekakvu. Vi poznajete svoju situaciju pa možete procijeniti da li bi neka od ovih pretpostavki mogla biti točna.
Ako je prvi razlog, tada ga treba postupno učiti da i drugi ljudi imaju svoje potrebe i da on svoje potrebe može naučiti odgoditi. Međutim, ako je živio na određeni način 5,5 godina, tada se mora imati na umu da će se trebati puno puta uporno ponoviti ista rečenica. Ono što je isto važno imati na umu jest kada se želi fokusirati na promjenu djetetovog ponašanja, da je poželjno identificirati 2 ponašanja koja se želi u određenom trenutku mijenjati. Ako Vi želite da se on, kada ste svi zajedno negdje, ponaša na određeni način, prvo razmislite što to točno znači (i jesu li Vaša očekivanja realna) te kako ćete mu Vi pomoći da promijeni ponašanje. Kod promjene za ponašanjem, jako je važno prepoznati i emocionalnu potrebu iza toga ponašanja i to treba uvijek biti prva rečenica – prije davanja objašnjenja kako se treba drugačije ponašati.
Primjerice, nalazite se u Zoo vrtu i on počne trčati, vrištati i sl. dok svi drugi mirno hodaju. Što Vi želite u toj situaciji? Želite li da hoda mirno s Vama – možda je to previsoko očekivanje ako ima veliku potrebu za motoričkim kretanjem i privlačenjem pažnje. Što bi Vam drugo bilo prihvatljivo? Možda možete smisliti neku igricu poput skrivača. Igra skrivača uključuje traganje za drugom osobom, što bi značilo da kroz to dobiva pažnju, a opet može brzo otrčati i sakriti se.
Možete mu reći nešto poput – „Znam da sada želiš da te svi gledaju (ovim djelom rečenice mu priznajete da ima potrebu za pažnjom i da je to ok), ali ne sviđa mi se da vrištiš (postavljate jasnu granicu i dajete mu poruku što Vam je neprihvatljivo). Što misliš o tome da se igramo skrivača? (dajete mu potencijalno prihvatljivu alternativu)“.
Ako je drugi razlog, tada treba razmisliti kako mu se može dati pažnja koja mu je doista potrebna, kako si Vi možete pomoći da ste manje opterećeni svojim brigama i obavezama (što Vama treba, što bi Vama pomoglo da Vam bude lakše pružiti nepodijeljenu pažnju djetetu)? Ponekad pomaže kada si kažemo da ćemo se potpuno posvetiti 30 minuta ili 1h u danu i onda to doista učinimo. Ponekad su nam igre s djetetom, na njegov način bez veze i ne vidimo zabavu u tome, pa trebamo pronaći način kako da nama samima bude zabavno kako bi i djetetu s nama bilo zabavno.
Nadam se da Vam je ovaj odgovor pomogao da se približite svom odgovoru zbog čega se Vaš dječak ponaša kako se ponaša. Uvijek imajte na umu da postoji razlog u pozadini zašto se ponaša kako se ponaša i kada se dođe do uzroka problema, što je najčešće ova ili ona emocionalna potreba, tada se može adekvatno odgovoriti djetetu i s vremenom će se ponašanje prorijediti a možda i u potpunosti ugasiti. Sretno!
Tatjana Gjurković, dipl.psiholog
psihoterapeut, certificirani terapeut igrom