Smireno zaspi kad je u našem krevetu, a kada ga pokušam nagovoriti da spava u svom on legne, ali kaže da ne može zaspati bez obzira što je brat u sobi i ima noćnu lampicu upaljenu, i dalje se boji. Jako kasno na taj način zaspi i moram sjediti pokraj njega da se osjeća sigurno. Kako da mu pomognem da prevlada taj strah? Svaki put mu pričam da smo svi u kući, imamo i tri psa koji nas čuvaju, ali on opušteno zaspi samo u našem krevetu. Nama ne smeta, ali nisam sigurna da li je to ispravno. Ne znam je li bitno, no tri godine sam ga dojila i uvijek je spavao s nama jer je i kao beba plakao ako nije bilo malo svjetla te ako bih ga htjela staviti u krevetić. Unaprijed hvala na odgovoru.
Draga mama,
vidim da promišljate što je ispravno učiniti i svakako želite pomoći Vašem sinu da prevlada strah i olakšati mu proces spavanja.
S obzirom na njegove godine Vaš sin na umnoj razini (npr. dok priča s vama preko dana) može razumjeti da njegovo ponašanje odskače od ponašanja njegovih vršnjaka i da zapravo taj strah nije realan, a opet na emocionalnoj razini si još uvijek ne može sam pomoći osloboditi se tog neugodnog osjećaja. Strah je jedna od četiri osnovne emocije kod djece i ujedno jedan od najsnažnijih neugodnih osjećaja svim ljudima. Kao mnogi dječji strahovi, strah vašeg sina je pretjeran, iracionalan, no treba se sjetiti da je ipak strah u njegovoj glavi i tijelu vrlo stvaran. Pretpostavljam da na pitanja poput „Zašto te je strah?“ ne zna odgovoriti jer ni sam ne razumije od kuda strah dolazi, no kako bi mu pomogli nije nužno da odgonetnete podrijetlo straha.
Ovaj strah ima emocionalnu osnovu i zato mu je u ovom procesu odvikavanja od spavanja s vama potrebna Vaša pomoć i podrška. S obzirom na njegovu dob i utjecaj koji ovakva rutina može imati na njegovo samopoštovanje i sliku o sebi, važno je da počne proces odvajanja i samostalnog spavanja. Prvenstveno, treba imati na umu da mijenjanje bilo kakve rutine treba ići nježno, dosljedno i postepeno. Ukoliko ga nemate uvedite neki ritual prije spavanja (igranje, pranje zubiju, čitanje priče, maženje, razgovor…). Nakon toga zaželite svom sinu laku noć. Na početku budite uz njega dok ne zaspi, lezite uz njega ili sjednite uz krevet. Vjerojatno će mu trebati određen period kako bi počeo spavati u svojoj sobi, ali je važno da budete doslijedni. Nakon nekog vremena pomaknite se dalje od kreveta i sjednite kraj vrata. Postupak ponavljate dok će on moći samostalno zaspati bez da Vas ima na vidiku. Ako se usred noći probudi i dođe vama u sobu, nježno ga vratite natrag. Koliko puta se digne toliko puta ga vratite u krevet. Recite mu da znate kako se boji i da ćete biti tu za njega. Daljnji razgovori su sasvim nepotrebni, jer bi se vjerojatno samo ponavljali. U svim ovim koracima važno je da budete dosljedni – svaki puta kada dođe zajedno se vratite u njegov krevet. Vjerujem da Vam ovaj proces može izgledati izuzetno naporno i iscrpljujuće, no važan je kako bi Vaš sin još više imao povjerenja u Vas i svijet koji ga okružuje.
Također bilo bi poželjno da nije navečer izložen jako stimulirajućim aktivnostima (npr. TV). Uz sve ove praktične savjete važno je da u cijelom tom procesu Vi budete što opušteniji da ne osjeti Vašu napetost kako bi prije spavanja bio što opušteniji.
Nadam se da će Vam nešto od spomenutih savjeta koristiti i sretno!
Ivana Knežvić, magistra psihologije