Dječak (8 godina) je neposlušan, bahat i ne zanima ga učenje. Što da radimo?

Poštovani, živim s dečkom koji iz prvog braka ima dvojicu sinova od 7 i 8 godina. Imamo problema s njegovim starijim sinom, neposlušan je, jako je loš u školi, ne zanima ga učenje i ništa vezano uz školu. Kod kuće je užasno bahat, bezobrazan, stvara mi probleme sa susjedima, prgav je, ne drži se higijene unatoč tome što ga tjeramo da je održava, neuredan je i misli samo na igru. Ne živimo u okruženju u kojem su i ostala djeca takva. Pokušali smo na lijep način s njime, ali nema pomaka. Borimo se s time već godinu dana. Više ni sami ne znamo što i kako dalje. Molila bih za savjet jer ne možemo više ovako. Unaprijed se zahvaljujem te očekujem Vaš odgovor! Lijep pozdrav.

Draga čitateljice,

prema onome što ste naveli izgleda da dječak koristi zaista puno ponašanja koja Vas brinu a ponekad i ljute. Također, čini se da dječak pokazuje manje odgovornosti od onog što biste Vi očekivali od njega u dobi kojoj se nalazi. Kada ga uspoređujete s drugom djecom iz Vaše okoline djeluje Vam kao da po svojim ponašanjima odskače od njih. Vidi se da ste uložili već puno truda kako bi dječak promijenio svoje ponašanje, ali i dalje ne vidite pomak. Pitanje discipliniranja djece često nije lagano prvenstveno zato što sva djeca ne reagiraju jednako na različite načine discipliniranja. Ponekad je potrebno uložiti mnogo truda „isprobavajući“ različite načine da biste došli baš do toga koji će biti uspješniji. Postoji više faktora kod discipliniranja koji su bitni – jedan je obostrani odnos uvažavanja i poštivanja, a drugi je dosljednost u pravilima i granicama koje se djetetu postavljaju. S obzirom na to da ste naveli da ste već puno toga isprobali pitam se je li nešto od tog dvoje dovelo do toga da rezultati nisu kakvi ste htjeli. Nadalje, neka djeca po temperamentu su zahtjevnija za discipliniranje – npr. djeca koja su uporna, koja imaju burne reakcije ili visoku razinu energije – ako nešto od toga prepoznajete kod dječaka može biti da mu je zbog toga teže regulirati svoje ponašanje i poštivati Vaše zahtjeve, pravila i granice.

Djeca u dobi u kojoj se nalazi i dječak tek razvijaju strategije nošenja s emocijama i svakodnevicom te ponekad teže kontroliraju svoja ponašanja što može voditi do toga da se nekada ponaša na načine koje ste naveli u vašem pismu. Navodite i kako ga ne zanima učenje kao ni išta vezano uz školu te da stalno misli na igru. U njegovoj dobi zaista je očekivano da djeca budu zaigrana i da se tek uče radnim navikama te da u tome trebaju strpljenje i pomoć od odraslih. Zato je bitno da se s Vašim partnerom dogovorite o prioritetnim područjima dječakova ponašanja na koja ćete reagirati. S obzirom na to da ta ponašanja traju već duže nije za očekivati da će dječak imati kapaciteta promijeniti sva svoja ponašanja od jednom. Za svaku od tih promjena vjerojatno će trebati neko vrijeme da se uspostave, a tijekom tog vremena važno je da ste Vi i Vaš partner dosljedni i jasni oko postavljenih pravila i granica. Također, normalno je da se dječaku neće sviđati neki Vaši zahtjevi te da će se možda buniti ili ljutiti i u redu je da to iskazuje, ali da to iskazuje tako da ne povrjeđuje sebe niti druge oko sebe.

Kako sam već naglasila, za očekivati je da će trebati neko vrijeme da dječak nauči prihvaćati odgovornost i promjeni ponašanja koja Vas brinu no kako bi se to vrijeme ubrzalo možete razmisliti kako se još možete bolje povezati s dječakom. Djeca najbolje uče kada su opuštena. Ako se dječak stalno osjeća krivim ili „zločestim“ puno teže će doći do promjene ponašanja i zato je važno da postoji što više trenutaka u kojima ugodno provodite zajedničko vrijeme.

Kako dječje ponašanje može biti odraz onoga što se događa unutar njega, uvijek je dobro zapitati se zašto se dječak ponaša na načine kako se ponaša. Postoji li nešto što Vam dječak svojim ponašanjima želi poručiti? Je li se nešto za njega značajno promijenilo u zadnje vrijeme u njegovoj okolini? Ako je bilo za njega značajnijih promjena moguće je da se još uvijek nije uspio prilagoditi na novonastale situacije te da je zbog nečega osjetljiviji/napetiji. Djeca, za razliku od odraslih, tek uče verbalizirati svoje osjećaje, misli, želje, brige, te najčešće neugodne osjećaje iskazuju kroz različita nepoželjna ponašanja.

Htjela bih naglasiti da u trenutcima kada je dječak već frustriran objašnjavanje zašto neko njegovo ponašanje nije prihvatljivo najčešće nema velikog utjecaja. Naime, kada opisujete dječakovo ponašanje kao bahato ili bezobrazano vjerojatno je već pod utjecajem nekih emocija tako da će teško održati pažnju da razumije vaša objašnjenja. U situaciji kada je ljut ili nervozan važno je da mu kažete što tada može napraviti da izbaci tu energiju umjesto da ga se prisilno umiruje ili kritizira. Tu je bitno da ste Vi i Vaš partner usklađeni i da se dogovorite oko ponašanja koja su Vam prioritetna da dječak promijeni. Davanje objašnjenja i razgovor zašto neko ponašanje nije prihvatljivo bolje je ostaviti za vrijeme kada je dječak smiren, iako je i tada poželjno biti kratak i jasan u objašnjenjima. Više o postavljanju granica na djetetova ponašanja možete pročitati u članku.

Budući da ovakvo dječakovo ponašanje traje već duže vrijeme te da navodite kako po ponašanjima odskače od druge djece, ako Vam ovi savjeti ne budu od dostatne pomoći budite slobodni javiti nam se. Sretno!

Ivana Knežević

magistra psihologije
Centar Proventus

Pitajte me Moji odgovori