Naš problem je što je spor u svemu što radi, zadatke krene izvršavati pa odluta u mislima ili gleda što radi netko drugi i dok su druga djeca gotova i počnu biti nemirna, ometati ga, ako nema učiteljice krene i bacanje cipela po razredu i ostalo što njega uznemiri pa ne može raditi. Ide na dnevni boravak pa je u školi do 16 h a kad dođe kući mora još to dovršiti pa ispadne da cijeli dan radi zadatke. Kod kuće ima seku od 15 mjeseci i isto nema savršeni mir, ali to mu ne smeta da radi zadatke, ali se isto tako usred rada počne igrati sa olovkom i sl. dok ga ne opomenem.
Mi smo pokušali na lijepi način mu objasniti da se mora požuriti ali sve više gubimo živce tako da smo ga sad kaznili sa neprimjerenom kaznom da neće slaviti rođendan ali ni to nije upalilo, jučer sam se i rasplakala pred njim jer više ne znam kako mu pomoći, ali već ujutro se nije oblačio za školu nego se zamislio i sjedio na krevetu. Razmišljao je kako će biti u školi. Molim Vas za pomoć kako ga motivirati da bude brži bar u školi. Zahvaljujem na odgovoru. Horira Draga mama,
Neka djeca su sporija u svemu što rade, a istovremeno im pažnja lako odluta. To znači da ih nešto ometa u tome da budu u potpunosti fokusirani za zadatak. Uzrok tome može biti različit. Budući da je nemoguće zaključiti iz Vašeg opisa koji bi uzrok mogao biti, zapitajte se – ima li područja koja ga zanimaju, na kojima može ostati dugo fokusirani bez obzira na vanjske ometajuće faktore (to su najčešće crtići, video igrice)? Ako je tako, možda su mu školski zadaci nezanimljivi te mu Vi trebate pomoći potaknuti znatiželju i motivaciju da ih radi.
Budete li saznali uzrok njegovom ponašanju, moći ćete to ponašanje razumjeti i onda se adekvatno tome postaviti. Djeca vrlo lako daju obećanja jer znaju da je to ono što roditelj želi čuti da bi roditelj bio mirniji, ali dok se ne otkrije uzrok ponašanja i djeluje upravo na to, Vaš sin neće moći održati obećanje. Ili bude, pa će uzrok manifestirati na neki drugi način. Uzroci su često nesvjesni za dijete (ako nije riječ o dosadi) i vrlo vjerojatno će mu biti teško izverbalizirati ih. To je možda razlog zbog čega su Vaši razgovori do sada bili neuspješni.
Pokušajte saznati uzrok više indirektnim putem -> glumite njegove omiljene igračke (superheroje, plišane igračke, male figurice i sl.), uživite se u tu ulogu, zaboravite da ste mama i puno toga ćete saznati. Kada dođete do razloga, vrlo je važno da njegov razlog prihvatite s punim poštovanjem i da ga pozorno slušate.
U motivaciji na sadržaj koji mu nije zanimljiv, koristite sadržaje koje voli u poticanju. Primjerice, ako voli superheroje, smislite zajedno priču kako „superheroj“ rješava zadatak iz matematike. Napravite čitavu priču o tome, slijedite njegov entuzijazam. Zadaci se ne moraju uvijek samo rješavati za stolom. Od njih se može napraviti čitav projekt, a pisanje konačnog rješenja može biti zadnja stvar koju će „superheroj“ učiniti.
Djeca u dobi od 7 godina, a osobito dječaci, su još vrlo zaigrana, a nažalost, program škole često ne slijedi djetetov prirodan razvoj. Zbog toga je djeci često potrebna pomoć odrasle osobe.
Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi i ukoliko ga ne uspijete motivirati, skvakako se obratite u Centar Proventus. Kada se problem počne tretirati u počektu, mnogo ga je lakše i brže riješiti nego kada traje duže. Što duže traje, to više postaje automatska reakcija odnosno obrascem ponašanja a to je onda mnogo teže prekinuti.
Tatjana Gjurković,
dipl psiholog, certificirani terapeut igrom